Moj Ludbreg mi znači sve: tu sam odrasla, provela djetinjstvo, mladost, tu su utkani svi lijepi trenuci u mom životu. Iako sam već sedam godina u Lepoglavi, Ludbreg je sa mnom 24 sata u srcu i duši, kao i svi dragi ljudi iz tog kraja – kaže rođena Ludbrežanka Vlasta Zember koja je svoju ljubav prema zavičaju prenijela i na Facebook.
Osnovala je zanimljivu grupu pod nazivom Ludbreški kraj na starim slikama koja je u dva mjeseca okupila 600-tinjak zaljubljenika u Ludbreg i ludbreški kraj. Pojavile su se tamo i mnoge stare, dosad neviđene fotografije grada, njegovih stanovnika i događaja.
– Ideja je postojala već duže vrijeme, a potakla me prijateljica koja mi je prije nekoliko mjeseci poslala jednu fotografiju staru 40 godina za koju uopće nisam znala da postoji. Lijepo je prisjetiti se prošlih vremena i to mi je bio poticaj da osnujem grupu – kaže Vlasta.
Ubrzo se uključuje i Tomica Letina, učitelj i zaljubljenik u svoj Ludbreg, koji sa svima rado dijeli fotografije iz svoje bogate zbirke prošlosti ludbreškog kraja.
– Ova grupa je doista zlata vrijedna. Želja mi je da, oni koji imaju stare fotografije, predstave ih očima javnosti. Doista treba samo malo dobre volje i grupa će biti još interesantnija. Ne bih želio da bude preplavljena samo mojim objavama. Većinu sam već objavio na svome profilu. Sada je i na drugima red – pozvao je ludbreški kroničar svoje sugrađane da potraže interesantne fotografije u svojim albumima i objave ih, te tako otrgnu od zaborava lijepe uspomene.
Upravo to je i smisao ove grupe, da se svi uključe i prisjete prošlosti svoga grada, ali i da mlađe naraštaje upoznaju s gradom u kojem žive, njegovim stanovnicima i prošlošću općenito.
– Svako vrijeme nosi svoje. Prekrasno je kad se ljudi prepoznaju na fotografijama, kad prepoznaju članove svoje obitelji, susjede. Ova grupa je jedan kamenčić prikazivanja prošlosti – kaže Vlasta koja, također, često sudjeluje u humanitarnim akcijama, potpomaže svoje sugrađane, jer kaže da se razvijenost lokalne zajednice može mjeriti jedino kvalitetom života najranjivijih sugrađana. Proglašena je volonterkom godine, a to priznanje udijelila joj je Udruga slijepih Dodir iz Varaždina. Radi svog doprinosa i rada za zajednicu, ugostila ju je i Ana Tomašković u emisiji Normalan život koji se prikazuje na HRT-u.
– Surađujem s puno udruga te sa svećenikom Leonardom Šardijem koji je povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Napisala sam riječi za pjesmu zlatna Sara kad je Sara Kolak postala olimpijska pobjednica u bacanju koplja. Pjesma je uglazbljena i izdano je 100 CD-ova koji su odmah planuli. Sve to radim iz ljubavi, jer mi je tad srce puno. Sreću čine male stvari, a moto koji me u životu pokreće je Jedna suza u oku manje, jedan osmijeh više.
Fotografije u Facebook grupi Ludbreški kraj na starim slikama su zanimljive, a ponekad su još zanimljiviji komentari u kojima se ljudi prisjećaju događaja iz svoje mladosti i života u prošlom stoljeću. Tamo se može vidjeti i prekrasna vila ludbreškog doktora Mihovila Peričića.
– Šteta što je srušena 2009. godine i otišla u zaborav. Na tom mjestu izgrađena je nova stambena zgrada. Doista možemo žaliti za srušenom urbanom vilom koja je bila ukras grada – prisjeća se s nostalgijom Vlasta.
Iako posljednjih godina ne živi u Ludbregu, uvijek ga, kaže, nosi u srcu.
– Grupa je namijenjena svima, jer je moja želja da bolje upoznamo Ludbreg, živjeli trenutno u njemu ili ne, i možda da, nanovo, obnovimo sjećanja, pronađemo svoje prijatelje koji su možda jako daleko. Zato su svi dobrodošli u grupu – poručuje Vlasta.
