Škola je uvijek na prvome mjestu, ali nogomet je ono što volim, kazao nam je Luka Tihelka, vezni igrač Radnik Križevaca, koji sa svoje 23 godine djeluje nevjerojatno zrelo.
Shodno izjavi, zanimljivo je skrenuti pozornost na činjenicu da mladi igrači najčešće postavljaju sportsku karijeru ispred obrazovanja te u skladu s time nerijetko mijenjaju gradove kako bi u većim klubovima dobili bolje uvjete za razvoj. Slično je bilo kod Tihelke koji je sa sedam godina krenuo igrati u Križevcima, dok je upisivanjem srednje škole u Koprivnici prešao u redove Slaven Belupa. Ondje se zadržao četiri godine prošavši sve uzraste do juniora te osvojivši međunarodni turnir u francuskom Nantesu.
Razlika je, dakle, što je u susjedni grad stigao kako bi učio, a hrvatski prvoligaš postavio se kao logična nova stepenica. No, želja za učenjem, odnosno upisivanje elektrotehnike na riječkom sveučilištu povela ga je dalje.
– Prvi cilj uvijek je bila škola. Lakše je ako si iz Koprivnice, moraš odskakati od drugih da bi uspio – smatra Tihelka.
S Tehničarem iz Cvetkovca podigao je pehar pobjednika Prve ŽNL, bio drugi u Četvrtoj NL Bjelovar – Koprivnica – Virovitica, igrao finale Županijskog kupa i šesnaestinu finala Hrvatskog kupa protiv Slavena u Ludbregu. Priliku pokazati što može protiv najboljih imao je i u prošlogodišnjem ogledu s Rijekom, u istome dijelu nacionalnog natjecanja, ali ovoga puta noseći dres Križevaca koje predstavlja posljednje tri godine.
– Razlika se vidi u snazi, koliko su spremniji, jači i brži. Bilo mi je iznimno drago igrati takvu utakmicu, uvijek sam ciljao što viši rang. Pun motivacije želio sam se pokazati – prisjeća se Tihelka koji se sa svojim matičnim klubom također borio za trofej Županijskog kupa.
Pro Evolution Soccer ili FIFA?
Defenzivni vezni, kojemu je zadatak prekidati suparničku igru uz izgradnju napada vlastite sigurnom pas igrom, tijekom karijere imao je sreće s ozljedama, izuzevši trenutak u kojemu je prije tri godine slomio ključnu kost igrajući u Svetom Ivanu Žabnu za Tehničar.
– Nisam stigao staviti ruke, pao sam direktno na rame te je pukla ključna kost. Morao sam na operaciju zbog čega sam pauzirao mjesec dana, a sve zajedno sam izvan terena bio manje od tri mjeseca – prepričava.
Kako je i sam rekao, voli nogomet. Od njega ne može pobjeći niti u slobodno vrijeme koje često ispunjava igrajući s prijateljima tenis u stvarnome i Pro Evolution Soccer u virtualnome svijetu. Ne FIFA-u, PES! A dane krati i sukobima u popularnom PUBG-u, akcijskoj igri punog naziva PlayerUnknown’s Battleground.
Treća godina studiranja je ispred njega. Ne zna što budućnost nosi, ali svakako će bliža, a i dalja, biti vezana uz nogomet. Jer, Tihelka je upisao trenersku akademiju. Već sada ima iskustvo vođenja mladih križevačkih nada zajedno sa svojim suigračem Matijom Stubičanom.
– Super mi je raditi s djecom, iskrena su. Prošle godine imali smo zreliju ekipu do osam godina, s njima sam morao biti malo stroži, ipak su oni već fakini – uz smijeh kaže.
Iako je blago napet onime što će roditelji njegove male momčadi misliti o njemu, Tihelka zaista ne mora brinuti. Željan znanja i svjestan važnosti sportskoga duha, uz skorašnje formalno obrazovanje na akademiji, postavlja se kao idealan izbor za klupu novih naraštaja.
– Od malena ih učimo pas igri po podu. Želimo da zavole nogomet premda izgubili utakmicu. Bolje i to nego da pobjede i nabijaju – kazao je za kraj.
