Palčići ili prerano rođena djeca napretkom medicine imaju sve veće šanse za preživljavanjem, ali borba je teška jer se mališani rođeni prije termina nisu razvili do kraja.
Svjetski dan prijevremeno rođene djece obilježava se ove subote, a tim smo povodom razgovarali s mamom blizanki palčica.
Petrina Bolfan, 34-godišnjakinja iz Križevaca svoju je bitku za svoje blizanke dobila.
– Sve sam isplanirala, kao i svaka trudnica, do zadnjeg detalja. Odlučila sam se i dogovorila za porod u Zagrebu u Petrovoj bolnici. Međutim, stvari su krenule nizbrdo. Vodenjak mi je pukao dva mjeseca prije termina. Muž i ja smo u strci i panici odlučili otići u koprivničko rodilište. Bio je tu strah, bol, stres i pitanje koje mi se neprestano ponavljalo u glavi – hoće li sve biti u redu – ispričala je Petrina.
Rodila je u 31. tjednu trudnoće dvije djevojčice, dvojajčane blizanke. Tena je rođena prirodnim putem, a djevojčica je imala samo 1,650 kilograma te je bila dugačka 43 centimetara. No, druga je curica bila je okrenuta na zadak pa je Petrina svoju Lauru rodila carskim rezom 13 minuta kasnije. Težila je svega 1,750 kilograma i dugačka 44 centimetara.
– Sve se dogodilo na brzinu, više sam bila nesvjesna što se događa nego svjesna situacije. Nikada nisam dobila konkretan odgovor zašto se to dogodilo. Odgovori su bili tipični, da je to normalno kada nosiš blizance, no svi znamo da takvo što nije ni najmanje normalno – rekla je mama blizanki.
Borba koja je uslijedila trajala je 31 dan, koliko su cure provele u bolnici zajedno sa svojom mamom.
– U inkubatoru su bile 16 dana, a treći dan nakon poroda sam ih vidjela i konačno ostvarila kontakt kožu na kožu. Ne mogu opisati osjećaj koji sam doživjela. Svaka mama ga zna. Ali kada sam ih vidjela tako malene srce mi se raspalo – sjeća se ona kao da je bilo jučer.
Međutim, doktor je bio optimističan, ali i iskren. Strepili su iz dana u dan pitajući se što nosi novo jutro. Jedna djevojčica je napredovala, druga nije i tako u krug.
– Nakon tri tjedna dobila sam temperaturu i povraćala, vjerojatno od stresa koji se nakupljao u meni. Tada kada mi je najviše trebala podrška i jedna topla riječ jedna sestara u koprivničkom rodilištu vikala je na mene kao da ja želim da i bude loše. Osoblje se prema meni odnosilo ružno i nikome to ne bih poželjela, pogotovo u situaciji u kojoj sam se ja nalazila. Da sam morala još dan više ostati tamo, vjerojatno bi me trebali premjestiti na odjel psihijatrije – požalila se ona svojim bolničkim iskustvom.
No, kako kaže, sestre koje su se brinule o njenim curicama bile su zlatne. Petrina je koristila svaku priliku da s odjela ginekologije ide do svojih kćeri.
– Mogla sam doći u bilo koje vrijeme, što mi je olakšavalo situaciju jer sam se i sama oporavljala od poroda. Teško ih je bilo gledati takve. Moj muž bio je šokiran jer nikada nije vidio tako male, sitne bebe. Svi smo bili pod stresom, ali i sretni jer su žive – kaže nam ona.
Djevojčice su dovoljno napredovale i nakon mjesec dana napokon je došlo vrijeme da mai hrabri borci odu svojoj kući. Za ovu je obitelj to bila neizmjerna sreća. Tena je iz bolnice izašla teška 2,020 kilograma i dugačka 46 centimetara, a Laura 2,240 kilograma i 47 centimetara dugačka. Doktor Pavlović je zaključio da su dovoljno napredovale.
No, Petrinina borba tu ne prestaje. Došla je kući sa svoje dvije djevojčice te joj je bio teško prilagoditi se na situacije. Svoje starije kćerke rodila je u terminu, a sada je stalno bila u panici da će negdje pogriješiti.
– Zato sam vrlo zahvalna Udruzi palčić gore i gopođama Vladimiri Levanić i Silviji Bačak. One su borci, one su jake i optimistične nadasve. Pomogle su mi kada je god trebalo. Tako i ja sada želim pomoći majkama palčića jer i sama znam kako je teško – istaknula je Petrina.
Ali, kako kaže, uz pomoć udruge, ali i vlastitu intuiciju nekako su se snašle.
– Danas su djevojčice stare 15 mjeseci i napreduju odlično. Pedijatar i neuropedijatar konstantno prate njihov razvoj, a odlazimo i fizijatru na vježbe da bi im se razvili mišići razvili – zadovoljno je rekla Petrina.
Ona naglašava da je sretna što je sve dobro završilo te da je itekako svjesna da je moglo biti puno gore. Djevojčice se danas igraju i smiju kao i sva ostala djeca. Blizanke imaju i dvije starije sestre 12-godišnju Moniku i 8-godišnju Maju koje se za svoje sestre posebno brinu te na njih paze.
– Sve sam zamišljala drugačije, no tako je moralo biti, svoju sam borbu dobila i gledajući svoje curice danas, sretna sam – završila je svoju priču hrabra mama Petrina.
U Križevcima će i ove godine obilježiti Svjetski dan prijevremeno rođene djece, paljenjem ljubičastih svjetla na neboderu, a u Koprivnici će ljubičastim zasvijetliti gradska vijećnica. Tim povodom organizatori pozivaju sve roditelje prijevremeno rođene djece i sve koji im žele dati potporu da dođu i sa njima obilježe taj važan trenutak za male hrabre borce! Okupit će se u 17.30 pred neboderom u Križevcima te pred vijećnicom u Koprivnici, od 11 do 12 sati, gdje će pustiti ljubičaste balone.
