Marijana Cenkovčan, vesela je i vedra nastavnica hrvatskog jezika. Otkačenog karaktera i jako simpatična s nama je podijelila svoju pravu ljubav, a to je ona prema pasmini kraljevskog pudla. Pse skuplja od djetinjstva i njihova imena pamti više nego imena ljudi.
– Ne smatram se baš uzgajivačem, već više zaljubljenikom u pasminu. Imam otvorenu uzgajivačnicu i psi imaju uzgojne dozvole, ali ekipa je mlada i tek se spremamo krenuti s uzgojem – započela je ona svoju priču.
Kako kaže, to joj je hobi.
– Imali smo jednog srednjeg pudla prije nekih šest godina, možda i malo više. On nam je vjerojatno ukraden ili je sam nestao, a kroz njega smo se zaljubili u tu pasminu. On je bio srednji pudl, a velike su nas nekako oduvijek privlačile. Psi su k nama počeli dolaziti prije tri godine – priča nam Marijana.
Na natjecanja idu, ali ne previše. Posjećuju dvije do tri izložbe godišnje, više radi zabave i druženja te da vide neke nove pudle koje obično dođu na natjecanja iz drugih zemalja.
Na izložbama se ocjenjuje kvaliteta dlake, stav psa, oči, zubi i uši.
Trenutno imaju pet velikih pudla, jednu srednju i dva štenca. Na parenja su odlazili u Sloveniju, a s obzirom na to da imaju dva mužjaka, u planu im je njihovo prvo leglo. Šarena pudla ima dečka koji je uvezen iz Amerike te se očekuje da dođe u tjeranje.
– Oni su veseli, privrženi, jako inteligentni i osjećaju vlasnikovo raspoloženje, možda više nego i ostali psi, ali opet svaki od njih ima neku svoju osobitost. Najbolje kod njih je inteligencija i osjetljivost prema vlasniku – opisuje nam M. Cenkovčan.
Ona ima četvero djece koja su cijelo vrijeme sa psima i, kako kaže, to je posebna vrsta ljubavi. Na pse su se prilagodili odmah i nikad nije bilo nikakvih problema, a isto tako i psi na djecu.
– Jedna kod zahtjevnijih stvari kod tih pasa je njega dlake, pogotovo za izložbe. Potrebno je čuvati tu dlaku. Treba ih češljati barem dva puta tjedno, za to postoje posebne četke. Kad se pripremaju za izložbe, kupa ih se na tjednoj bazi, uređivanje traje oko četiri sata. Ako su ošišani na kratko, onda je to nešto lakše i traje najviše dva sata – priča.
Trudi se da bude ugodno i njoj i psima.
– Njihov dan počinje s našim danom. Psi spavaju u kući, probude me ako imaju svoje potrebe, pa ih ja pustim van. Nakon toga imamo ritual maženja, igranja i radnim danom mi odlazimo na posao, a oni nas čekaju. Popodne idemo u šetnju, ali ne uvijek sa svima jer su velika ekipa i teže ih je kontrolirati. Imamo svoje jezero u koncesiji, ograđeno, čim krenu ljepši dani odlazimo tamo s njima – kaže Marijana.
Tamo se psi istrče, izluduju, isplivaju. Neku posebnu rutinu nemaju, ne robuju rutinama. Veliki psi jedu dva puta dnevno, a mali tri do četiri puta. Jedu sirovo meso kombinirano s dehidratom. Marijana hranu radi sama, a sastojke kupuje u specijaliziranim trgovinama.
Kako kaže, psi su puno zadovoljniji sa sirovim mesom nego s dehidratom. Preko zime im u hranu dodaje više vitamina D koji im nedostaje kad nema sunca, a potreban je da bi im se njegovala dlaka.
S obzirom na to da sve pse voli jednako, teško joj se bilo odlučiti kojeg bi izdvojila da nas malo više upozna s njegovim karakterom. Odluka je pala na Barbaru.
– Nju smo uvezli iz Španjolske. U originalu joj je ime ‘Nemoj prestati sanjati’. Ona je jako nježna i osjetljiva i ima osobine terapijskog psa. Kad dođe netko k nama, ona ga uvijek onjuši jako pažljivo i osjeti mjesto na kojem je ta osoba imala neku ozljedu. Na tom mjestu se uvijek zadrži i trlja njušku. Ušla je u tjeranje pa je odvojena od ostalih pasa i nadamo se da će u petom mjesecu imati bebe. Nadamo se i da ćemo iz tog legla imati i terapijske pse, iako su i iz njenog legla dva šteneta otišla za terapijske pse. Jedan će biti vodič slijepom dječaku, a drugog sam poklonila Udruzi za mobilitet – ponosna je Marijana.
Barbara je, kako kaže, sličnog karaktera kao i Atila. Nježna, pristupačna i vesela, a s druge strane i vrckava.
Kraljevski pudl može poslužiti kao terapijski pas u različite svrhe. Potrebno ih je početi školovati u ranom razdoblju, starosti od osam do 10 tjedana dok oni pokazuju neke svoje osobitosti i kreće se sa školovanjem. Oni mogu biti za ljude koji imaju epilepsiju, dijabetes, a koristili su se i za pronalaženje minskih naprava. Sve ovisi o osobinama koje štene ima. Veliku pudlu se može u puno segmenata, čak i radnih, iskoristiti, a ne samo kao ljubimce.
Do prvih godinu dana počinje se s tečajevima socijalizacije na kojima se spi usmjeravaju, a cjelokupna priprema za terapijskog psa traje i do dvije godine.
U našim krajevima kraljevskih pudla baš i nema. Oni su dosta skupi psi i njihovo održavanje je zahtjevno. Njihova velika prednost je to što im ne otpada dlaka, pogodni su za alergičare.
Najviše joj oko brige o psima pomažu djeca, muž je često na terenu, ali kad je doma uskoči i on. Kćeri najčešće okupaju psa, pa ga Marijana dalje priprema. Djeca joj pomažu i sa šetnjama i hrane pse.
Kraljevski pudl je pasmina koje se počela pojavljivati početkom 19. stoljeća, a ako želite velikog psa koji ne pušta dlake, oni su pravi izbor.
