Nadrapala sam k’o rijetki u životu. Život me nije mazio, ali ne dam se, ne predajem se, borim se za ovu svoju djecu da ih izvedem na pravi put – počela je svoju tešku priču Koprivničanka Marina Biljak koju smo posjetili u njenom domu, gdje kao samohrana majka živi s petero djece.
Iako su im uvjeti za život daleko od bajnih, a svaka se pristigla kuna okrene triput prije nego padne odluka u što će biti utrošena, smijeha i veselja pod njihovim obiteljskim krovom ne nedostaje.
Ova 44-godišnjakinja pred dva je desetljeća iz Prekodravlja stigla u Koprivnicu gdje je pronašla partnera. Nažalost, životna joj se situacija jednog dana preokrenula, a ona ostala sama s četvero djece. Nekoliko godina kasnije, sudbina je htjela da se upusti u još jednu neuspješnu vezu u kojoj je dobila još jedno dijete, danas dvogodišnjakinju. Osoba s kojom je planirala sretne dane za sebe i djecu, i ovaj se put pokazala pogrešnim izborom.
Marina je danas samohrana majka petero djece, srednjoškolca i troje osnovnoškolaca starih 11, 13, 14 i 16 godina i već spomenute preslatke djevojčice (2). Unatoč teškoj situaciji, dobri su učenici, a neki i treniraju. Marini nije ni na kraj pameti bilo da će jednog dana sama brinuti o njima.
Kockice se jednostavno nisu posložile onako kako je planirala, Božić je pred vratima, a oni nemaju osnovne uvjete za život.
Više od deset godina svakodnevno se bori da djeci omogući normalan život i osigura im sve što im treba. Nekad joj je išlo s više uspjeha, nekad s manje, no posljednjih mjeseci joj je sve teže, dugovi su se nakupili, a ona kaže da je došla pred nepremostiv zid.
– Sve je poskupjelo, a moja su primanja ostala ista. Donedavno sam išla na posao, radila sam kao sezonski radnik u Podravki, svaki dan putovala na posao u Kalnik, a zamislite kako je to jednostavno otići raditi u drugi grad na pola dana, a doma imate petero djece – veli Marina, koja je u međuvremenu ostala bez posla. Da bi imala od čega živjeti aktivirala je pravno na porodiljni dopust, odnosno naknadu u iznosu od 2300 kuna, a na koju ima pravo još godinu dana.
Kako god bilo, s porodiljnom naknadom i dječjim doplatkom koji prima, Marina mjesečno raspolaže s 4300 kuna. Taj iznos trudi se razvući na 30 dana, od toga poplaćati ono najhitnije što mora, nahraniti i obući djecu, no rijetko joj ostane za ispuniti neke posebne dječje želje.
Situacija je eskalirala pred dva mjeseca, dugovi su se namnožili u tolikoj mjeri da su jedno vrijeme bili i bez struje. Pred koji su im dan, zahvaljujući ekipi iz Facebook grupe Nada svake mame, struju ponovo ukopčali.
– Te divne gospođe su meni to riješile, pomogle su mi riješiti dug za struju koja nam je bila dva mjeseca iskopčana. Ni sad ne mogu vjerovati da postoje takve osobe. Donijele su nam hranu, odjeću za cure, a netko od njihovih prijatelja platio je dug. Stvari se brzo rješavaju kad čovjek zna prave ljude. Zahvalna sam im do neba – veli Marina.
Velika sreća u nesreći je što su Marina i djeca svoji na svome. Kuća u kojoj stanuju u poprilično je derutnom stanju, no njihova je i ne moraju brinuti da će završiti na ulici.
Kad za koju godinu djeca odrastu, sve će doći na svoje, no trenutno je velika muka dići ih na noge, kaže Marina.
– Imam ovrhu, zadužila sam se na nekoliko strana, napravila si dugove. Mislila sam da budem mogla sama, ali došla sam do zida. Uspjela sam pred koji mjesec podmiriti dug za plin, no sad me pak čeka trošak ponovnog priključka, samo pregled instalacija i servis košta 1500 kuna, koje nemam odakle podmiriti. U prizemlju kuće, gdje spavamo, imamo peć na drva, pa uglavnom tamo boravimo. Na gornjem katu, gdje nam je kuhinja, trenutno se snalazimo s grijalicom na struju. Kad bi nam uključili plin, grijali bi se na dva radijatora, a ono najbitnije, imali bi toplu vodu, ovako se svakako snalazimo – veli Marina.
Osim struje i plina, jedan od troškova joj je i internet kojeg je morala uvesti radi četvero školaraca.
– Nitko te ne pita jel imaš još za taj trošak mjesečno ili nemaš. Djeca su djeca, imaju svakakve želje. Rastu, stalno im nešto treba. Jedu k’o termiti, prije godinu dana nam je bilo dosta jedna štruca kruha na dan, sad su nam jedva dosta i dva. Treba to sve isfinancirati – kaže.
Ne skriva da je već nekoliko puta ostvarila pravo na pomoć od Grada Koprivnice i Centra za socijalnu skrb Koprivnica, no sve se to brzo istopilo.
Nije presretna ni zbog činjenice da je morala aktivirati porodiljnu naknadu, radije bi svakodnevno išla na posao i za svoj rad primala plaću, priča nam dok nas vodi po kući.
U prizemlju spavaju u improviziranim spavaćim sobama. Stara stolarija puše na sve strane, zidovi se ljušte od vlage.
Mnoge su obitelji u problemima, svjesna je Marina, no svakome je njegov problem najveći.
Tako i njoj trenutno nerješivi problem predstavlja vodokotlić koji curi, tuš kabina koja nema staklo, zidovi prostorija koji se ljušte, stari prozori kroz koje puše vjetar, kvake koje otpadaju…kuhinja koja ima tek sudoper od elemenata. Kao što kaže ona poslovica da nesreća nikad ne dolazi sama, tako je na sve to i televizor otkazao poslušnost i ne radi.
Jedan dobar kućni majstor koji bi imao koji sat slobodnog vremena i dao si malo truda puno bi toga u ovoj kući riješio.
– Evo, kupila sam novu vešmašinu jer je stara otišla, a bez toga se ne može. Imam još šest rata za otplatiti i dok to ne riješim, ne mogu ništa drugo planirati. Ako u tom periodu ništa drugo ne “otkaže suradnju” u planu mi je nabaviti kuhinju jer ova koju imam trenutno je priručna, bez elemenata u koji bi mogla pospremati posuđe. Želja mi je djeci nabaviti nove krevete i malo im osvježiti sobe, sve ovo s čim sam na brzinu namještala je bilo već rabljeno – istaknula je skromno Marina.
Božić je pred vratima, a ovoj skromnoj obitelji, osim svega što smo pobrojali, dobro bi došle i kućne i higijenske potrepštine, igračke i sve što zatreba za djevojčicu (2), hrana, laptopi ili tableti za školarce, školski pribor …
Svi koji žele pomoći mogu se obratiti na njen broj telefona 098/1304516 ili uplatiti na tekući račun, budući da je Marinin blokiran, na ime kćerke Vanesse Lengelić kod Zagrebačke banke na IBAN: HR9523600003243399300.
