Priznajmo si, mnogi od nas se zadišu kada na biciklu odu do trgovine i natrag. Oni u malo boljoj formi si priušte izlet u prirodu vikendom, nakon koje slijedi upala mišića. Mario Laketa nije ni u prvoj ni u drugoj skupini.
Mario je odlučio biciklom prijeći put od Koprivnice do Vukovara i nazad. Kako nam je rekao, bicikl mu je hobi i ljubav, a počeo je ozbiljnije voziti tek u listopadu prošle godine.
– Nakon mjesec dana vožnje, već sam vozio rutu od 150 km sa kolegama iz BK Rotor Koprivnica kroz tri države, Hrvatska – Mađarska – Slovenija – kaže Mario.
Odluka da ode do Vukovara je bila zapravo dio odluke da posjeti majku u Osijeku.
– Još u jesen htio sam posjetiti majku koja živi u mojem rodnom gradu Osijeku, no krenule su hladnoće i loše vrijeme, stoga to nisam uspio ostvariti. Tako je došlo lijepo vrijeme ove godine i ta se je odluka ostvarila, a kada sam već došao do Osijeka, želja mi je bila posjetiti i naš grad Vukovar koji je najviše stradao tijekom rata, te vidjeti njegove znamenitosti upravo biciklom. Posebno mi je drago što sam obišao groblje svoje bake i djeda, te im zapaliti lampaše. Kada sam to učinio, posebno na biciklu, tako mi je srce bilo ispunjeno, to vam ni ne mogu opisati – emotivan je naš biciklist.
Ukupno je prešao 447 kilometara u oba smjera i to mu je, kako kaže, najduža ruta dosad i prvi puta da je išao sam na takvu avanturu. Naravno, to ne može svatko kada se sjeti, potrebne su pripreme.
– Što se priprema tiče bitna je velika volja. Treniram kada god imam slobodnog vremena i naravno za takav napor i tempo potrebno se je kvalitetnije hraniti da bi se to moglo izdržati – ističe Mario.
Također, put je bio zanimljiv i zato što baš i nema jedne duge biciklističke staze do Vukovara. Potrebno se boriti s cestom, uvjetima, prometom i drugim vozilima.
– Tijekom putovanja, Bogu hvala, nisam imao nikakvih udesa, osim što sam cijelim putem vozio Podravskom magistralom kojom je vrlo gust promet uz puno kamiona koji su znali proći pored mene na svega 20-ak centimetara. Ali sve je prošlo u najboljem redu ovoga puta, inače zna biti ljudi koji trube. Možda neki pozdravljaju, možda šalju neku drugu poruku, ali ja se držim krajnjeg dijela kolnika i idem svojim putem – govori nam.
Sve u svemu, bilo je to jedno predivno iskustvo koje preporučuje svima, kao i biciklizam kao takav.
– Za sve ljubitelje sporta, preporučujem biciklizam, jer ovo je predivno iskustvo uz zdravo tijelo i zdrav duh. Rasterećenje od svih drugih svakodnevnih briga i problema koje svi imamo u životu – uvjeren je Mario.
Nova avantura doći će kad-tad, pogotovo nekome kao što je Mario. Dovoljno je dopustiti si da je iskusite.
– Zasad nemam u planu ništa takvo slično, no za to nekada nije potrebno planirati, to se dogodi onako kao grom iz vedra neba, padne odluka i jednostavno krenete u neku novu avanturu – zaključuje.
