Pozlilo mi je točno na rođendan, u subotu, 21. svibnja 1994. godine. Okupila se čitava obitelj i najednom sam vidjela da su mi ljudi mali kao centimetar, a kao metar visoki. Bio je ručak, veselje, ali sam šutjela, nisam djeci htjela reći što se dešava. Migrena me razarala, a liječnik je rekao da čim osjetim napadaj, isti tren popijem tablete. Iskrala sam se u sobu i iz torbe izvadila lijek i počela jaukati. Glavobolja je bila neizdrživa, povraćala sam, vid mi se zatvorio, bila sam oduzeta, gotovo mrtva. Ukućani su me hitno odvezli u bolnicu. Dr. Terezija Marčec spasila mi je život, a na neurologiji dijagnosticirali moždani udar – govori nam Milkica Polak (68) iz Kunovec Brega koja je pretrpjela ovu tešku bolest, a iznenadila ju je baš na njezin 41. rođendan.
Danas se u više od 50 zemalja provodi kampanja #nosicrveno, koju je pokrenulo Američko kardiološko društvo još 2004. godine, dok je, na tom primjeru, Hrvatsko neurološko društvo 2019. potaklo javno-zdravstvenu akciju Dan crvenih haljina. Pod motom ‘prvi petak u veljači #nosicrveno’ nastoji se podignuti svijest o moždanom udaru kod žena i potaknuti ih da brinu o svome zdravlju.
Stanje koja dolazi iznenada
Milkici nikada nije palo na pamet da bi joj se moglo desiti da ovisi o sjedenju, hranjenju, kupanju… o pomoći drugih, da će morati iznova učiti sve one osnovne životne radnje koje smo naučili još kao djeca: govoriti, kretati se, prepoznavati svoje najmilije, tuširati se, pa čak i posegnuti za najdražom kuhačom…
S dvije noge je čovjek bačen u krevet – najjednostavniji je opis moždanog udara, bolesti koja dolazi naglo i neočekivano. Nastaje začepljenjem krvne žile ugruškom u mozgu, ne bira životnu dob, a svakih šest minuta od njezinih posljedica netko umre. I to najčešće žene. Prema podacima, samo u 2020. godini u Hrvatskoj je umrlo 2830 žena.
– Nisam se mogla nasmiješiti, dodirnuti nos, dignuti ruku u zrak, bila sam potpuno dezorijentirana, znala sam da sam u bolnici, ali ostalo nisam mogla povezati. Ležala sam u komi prikopčana na infuzije i čula samo glasove. Nakon toga se više ničega ne sjećam, jer sam izgubila svijest. Liječnici nisu polagali nade u moj oporavak, jer je, tada, bilo pravilo da tu nema spasa – priča nam.
Moždani udar često dobivaju mlade žene
Često mislimo da se moždani udar događa starijim ljudima, no liječnici upozoravaju da ga dobivaju i mlađe žene. Milkica je, priča nam, dulje razdoblje bila pod povećanim stresom i u grču. Izuzetno jake i neugodne glavobolje i napadaji migrene obarali su ju s nogu.
– Rodila sam kćerku sa 16 godina, a nakon tri i pol godine braka razvela sam se od prvog muža, i ostala sama s djetetom. Mama mi je pomagala, a susjeda je predložila da se udam za Peru koji se, taman, isto razveo. Rekla mi je: sama ne možeš živjeti, imaš migrenu. Curica je često bila bolesna, a ja po bolovanjima. Pero je bio drag, vrijedan, slagao je kremšnite, princes krafne, štrudle, bio je mesar, zidar, cimerman, radio je kao rob…. neopisivo. Nažalost, preminuo je prije pet godina – prisjeća se Milkica koja je slovila kao stup obitelji i držala ju na okupu.
Sebe i svoje zdravlje stavljala je na zadnje mjesto, pa je, tako, zanemarivala signale tijela koji su joj govorili da predahne.
– Bila sam jako aktivna: izlazila sam, družila se s ljudima, išla na zbor, sastanke. Puno sam radila, imali smo svinje, odojke koje smo hranili s domaćom hranom: kupinama, regačom, šrotali smo kukuruzu… Pero i ja smo radili neopisivo. On se tada razbolio i završio u bolnici, a ja sam sama ostala brinuti o domaćinstvu i djevojčicama – otkriva nam.
Dug i zahtjevan oporavak traži strpljivost
Moždani udar zadesio ju je u vrijeme kad je tinjao Domovinski rat.
– To me je dotuklo, a zet mi je bio na ratištu… Koliko je mladih otišlo na onaj svijet, bili su mi to dodatni šokovi – prisjeća se ona.
Kad je došla iz bolnice, imala je svoj cilj koji je zahtijevao vrijeme i strpljivost. Pamćenje je vraćala prelistavajući obiteljske albume i fotografije, ali i uz pomoć doktorice s kojom je radila razne vježbe. Učila je ispočetka govoriti. Riječ po riječ. I polako se vraćala u život.
– Nisam prepoznala kćerku, nisam se sjećala ničeg. Doktorica mi je dala bilježnicu i penkalo, učila me pisati i govoriti kao malo dijete. Non stop je bila kraj mene, razgovarala sa mnom i mozak mi je proradio – govori.
Počela je heklati kako bi osnažila motoriku mišića prstiju i ruku, peći kolače, slagala je pogače i najdraže joj salenjake. Kretanje je Milkici u početku predstavljalo fizički napor, mogla je napraviti par koraka, tek uz medicinsku pomoć.
– Kasnije sam radila u vrtu, imala sam puno cvijeća – otkriva nam.
Unatoč crnim prognozama, izvukla se i uz veliku upornost uspjela oporaviti.
– Ne moći kretati se, govoriti je itekako veliki udarac. Ja sam po prirodi borbena, inatljiva i to mi je pomoglo. Moja snaga duha me održala – kazala nam je na kraju simpatična i štosna Milkica koja nas je ispratila ogrnuta crvenom maramom, bojom ljubavi, i na taj način podržala sve one žene koje su doživjele moždani udar. Zahvalna što svako jutro može ustati na svoje noge, govoriti i funkcionirati u svakodnevnom životu.
