Posljednjih godina mještani Malih Grabičana izloženi su najezdi divljih svinja koje uništavaju njihova polja, ali i dvorišta.
Kako nam je rekao Željko Premor, od ovog ljeta situacija se još i pogoršala. Borba koju vodi s divljim svinjama koje mu uništavaju polja kukuruza i dvorište proteklih mjeseci dovodi ga do, kako sam kaže, ludila.
– Kompletno polje kukuruza mi je uništeno, a dvorište prepuno rupa i udubljena, doslovno sam se morao ograditi samo oko kuće da mi, ako ništa drugo, ne mogu doći do kućnih vrata. Kad vam dođe divlja svinja od 200 kila nije vam svejedno, a da ne pričam koliko sam novaca i vremena potrošio za poravnavanje dvorišta, a čim ga poravnam eto ih kroz par dana ponovno tu i tako u krug – rekao nam je Željko Premor, umirovljeni policajac i vojni ratni invalid koji ne vidi kraj ovom teroru kojem je izložen.
Zakup nad lovištem divljih svinja, s kojima se bore i mnogi mještani okolnih križevačkih sela, ima trgovački lanac KTC. Borba je to koja traje već godinama, a rješenje problema se ne nalazi. Rekao nam je to i naš drugi sugovornik Željko Križnjak, koji nam je rekao kako su mu svojevremeno lovci iz Lovačke udruge Sokol Sokolovac rekli da je rješenje njegova problema da ogradi svoja polja kukuruza.
Sam Križnjak je, kako kaže, bio 20 godina lovac u Lovačkoj udruzi Sokol, no od onog trenutka kada je Katavić preuzeo zakup nad lovištem, prestao je raditi, a problem s najezdom divljih svinja postajao je sve veći i veći.
– Toliko su štete napravile unatrag dva mjeseca, ma to nije za vidjeti. Divlje svinje uništile su mi polje kukuruza i vrt. Svake godine se borimo s ovim problemom, ali ove godine ih je najviše, očito je da su se razmnožile – govori Križnjak.
Kako bi doznali što je dosad učinjeno po pitanju saniranja nastale štete, kontaktirali smo Ivicu Katavića, predsjednika Upravnog odbora KTC-a.
– Poduzeće KTC je platilo kompletne štete na usjevima kroz police osiguranja te ukoliko su ljudi prijavili štetu, Croatia osiguranje će isplatiti svima nastale štete i sve je to u skladu sa zakonom o lovstvu. Postoji službeni procjenitelj Croatia osiguranja koji izlazi na teren po zaprimljenoj žalbi, on potom procjenjuje prijavljenu štetu i vrlo brzo nakon toga će se izvršiti isplata štete – govori nam Ivica Katavić.
No, situacija nije tako jednostavna kada su u pitanju dvorišta ili pak voćnjaci ili bilo kakva polja na kojima se ne nalaze jednogodišnji usjevi (poput polja kukuruza) već višegodišnji.
– Što se tiče samoga dvorišta, ono bi moralo biti ograđeno o vlastitom trošku. Ne može nečije dvorište biti naše lovište, vjerujte mi da je nemoguće da mi lovimo divlje svinje po nečijem dvorištu – govori Katavić.
– U zakonu o lovstvu, mislim da se radi o člancima 78 i 79, stoji da se jednogodišnji usjevi osiguravaju, a višegodišnji nasadi kao što su voćnjaci, vinogradi pa tako i dvorišta se moraju ograditi o trošak oštećenika. Ne možemo mi to ograđivati – nadovezuje se Ivica Katavić.
Katavić napominje da njihovi lovočuvari mogu izaći na teren i procijeniti u kojoj mjeri i koju parcelu poduzeće KTC može zaštiti.
– Dakle, ukoliko se radi o jednogodišnjim usjevima, u ovom slučaju o kukuruzu, o nastanku štete mještani trebaju obavijestiti naše lovočuvare, kojima mi izdajemo kemijske repelente koji se moraju propisano postaviti na usjeve kao znak zaštite od divljih svinja, odnosno oni bi neugodnim mirisom trebali tjerati svinje od usjeva. Mi provodimo mjere koje je država propisala, a na snazi je i naredba o pojačanom odstrelu divljih svinja kao prevencija od afričke svinjske kuge tako da ja mogu reći da smo mi od 1. travnja u sezoni 2019./2010., odstrelili već 200-tinjak grla divljih svinja – objašnjava Katavić.
Katavić naglašava kako divlje svinje nisu njihove već su vlasništvo Republike Hrvatske, a KTC kao zakupnik lovišta se može ponašati samo u skladu sa zakonima o lovstvu, u skladu sa pravilnicima o odstrelima.
– Poznato je da mi ne možemo djelovati kao lovci na udaljenosti bliže od 100 metara od naseljenog mjesta – naglašava naš sugovornik.
No, postavlja se pitanje što je s onim ljudima koji zbog slabijeg imovinskog stanja ne mogu ograditi svoja dvorišta, voćnjake ili neke druge višegodišnje nasade. Kako će dalje njihovi životi izgledati i koliko će živaca i vremena trošiti kako bi napravili ono što je u njihovoj mogućnosti, a to je, barem vizualno, kad ne mogu financijski, sanirali štetu.
– Ja ih kao čovjek razumijem, ali moraju oni shvatiti i nas. Mi možemo samo prema zakonu postupati. Ne znam kako bi pravdao trošak ograđivanja nečijeg troška, na što oni zakonski nemaju pravo. Mi možemo pričati o naknadi štete samo na jednogodišnjim usjevima – zaključuje Ivica Katavić.
