Jedan od najcjenjenijih znanstvenika svih vremena, Albert Einstein, rekao je: “Plešemo dok se smijemo, plešemo dok plačemo, plešemo iz ludila, plešemo iz straha, plešemo za nadu, plešemo za vrisak. Mi smo plesači, mi kreiramo snove”.
Svoje snove, baš u plesu kreira i mlada Natali Franolić, učenica prvog razreda Gimnazije Fran Galović Koprivnica. Plesom se bavi pola svoga života, a njena plesna avantura započela je sasvim slučajno.
Ova petnaestogodišnjakinja živi u Ludbregu, a kako u Ludbregu nema previše izbora osim folklora i mažoretkinja, krenula je u prvom razredu na mažoretkinje, u kojima se nije pronašla. Za folklor je još uvijek bila premala, prema maminoj procjeni, a kako je bila aktivno dijete i po cijele dane trčala, skakutala i plesala, mama i tata odlučili su je upisati na ples.
– Uvijek sam bila sitnije građe, krhka i lagana. U vrtić, mislim u 5-6 godini, došla je jedna Ruskinja koja je bila balerina pa sam čak i to pokušala tada, no ona je zbog ozljede koljena prekinula raditi s nama. Stalno sam kao nešto plesala mama i tata su jednom prilikom pričali da bi zbog toga mogla biti plesačica. A kako su mi roditelji pričali kasnije, i zbog mojih određenih zdravstvenih poteškoća od rođenja, preporuka liječnika je bila neki sport u kojem bi razvijala svoju motoriku – započela je simpatična Natali.
Natali se u plesu pronašla i nakon dvije i pol godine, trener iz Plesnog kluba Takt Varaždin, Igor Šalamon predložio je roditeljima da krene s natjecanjima. Kaže kako roditelji nisu ni bili svjesni što ih sve čeka u mojem, ali nekako i na njihovom plesnom putu.
– Mislim da mama i tata nisu baš sve odmah razumjeli i da nisu baš znali što ih zapravo sve čeka! Tata nije ni jednom rekao da bi me najradije na nogomet vodio, kupio kopačke i pustio da trčim po igralištu. Ovako, tu su haljine, cipele za latinsko američke plesove, cipele za standardne plesove, cipele za trening, odjeća za trening, haljine, šminka, frizure, putovanja vikendima, smještaji, vrijeme kojeg nikada nema dovoljno, “ludi” roditelji, ali ipak i puno, puno lijepih stvari, poznanstava i prijateljstava u cijeloj posljednjih nekoliko godina i u cijelom svijetu, nešto teško za opisati – ispričala nam je kroz smijeh.
Trenira latinsko-američke i standardne plesove, od latinsko – američkih plesova najdraža joj je Rumba jer je ženstvena i zavodljiva, dok u standardnim plesovima najdraži engleski valcer jer kako kaže, ima mnogo linija i za nju djeluje umirujuće.
A za sve one koji žele znati više, u standardne plesove još spada Tango, Bečki valcer, Slowfox i Quick Step, a u latinsko – američke i standardne plesove Samba, Cha – Cha – Cha, Paso Doble i Jive.
Trenira četiri puta na tjedan, a treninge vodi glavni trener Igor Šalamon i trenerica Iva Risek.
– Ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom imamo grupne treninge u Varaždinu u trajanju od dva sata, obično je to od 19:00 do 21:00 sati. Srijedom obično imam individualne treninge u Zagrebu s Nicolasom Quesnoitom, najviše latinsko američke i s Alanom Walmeom standardne plesove – objašnjava. Oba trenera poznatu su javnosti te su bili mentori u popularnoj emisiji Ples sa zvijezdama.
Inače, Natali se je natjecala na Svjetskom prvenstvu u plesu koje se održalo u Španjolskoj te se natjecala u kategoriji Junior II iliti kategorija Mladeži. Za natjecanje nije nešto posebno pripremala samo je malo više pažnje posvetila latinsko – američkim plesovima jer su atraktivniji i puno zastupljeniji u ostalim dijelovima svijeta.
– Najviše me bilo strah da ne padnem tijekom plesa što se zna dogoditi, pa da mi se to ne dogodi baš na ovakvom natjecanju za koje sam se pripremala i trudila. I da mi se ne dogodi neka nenadana slučajna ozljeda koja bi me sputava u kvalitetnom i koncentriranom nastupu, a što se tiče dojmova odlični su. Upoznala sam mnogo cura iz različitih krajeva svijeta, još više se zbližila s prijateljicama iz kluba i kolegicama iz drugih klubova naše države – priča.
Kako je učenica gimnazije, a gimnazija iziskuje i puno sjedenja za knjigom, pa smo upitali koliko joj je teško uskladiti školske obveze s treninzima.
– Teško je, ali ja sam u plesu od prvog razreda osnovne škole tako da mislim da su mi te obaveze oko treninga nekako ukomponirane u moj dnevni raspored. Znalo je biti teško jer preko dana nisam imala puno vremena za igru, u jednom trenutku teško mi je padalo što ne mogu s prijateljicama iz razreda na igru, u šetnju ili neke druge aktivnosti, pa su se i one nekad naljutile na mene – govori.
Kaže, kako kroz ples izbaci sve negativne stvari koje se nakupe tijekom dana, a najdraže natjecanje dosad joj je Državno prvenstvo u deset plesova.
– Rekla bi da je i to možda i najzahtjevnije jer se ocjenjuje svih deset plesova, pet latinsko – američkih i pet standardnih na kojem sam ove godine osvojila treće mjesto. Draga su mi natjecanja i svi WDSF turniri gdje bi izdvojila Zagreb i Sarajevo. Od posebnih postignuća teško je izdvojiti neko posebno jer mnogo je osvojenih turnira, mnogo je medalja, a i broj pehara se povećava. Ove sam godine u svojoj kategoriji na svjetskoj bodovnoj ljestvici tijekom sezone dospjela i do drugog mjesta u ukupnom poretku za standardne plesove što je za mene bio veliki poticaj – ističe.
Vidjeli smo i na Plesu sa zvijezdama koliko je važna šminka i frizura, pa nas je zanimalo iz perspektive mlade plesačice koliko su uistinu važni kostimi i šminka.
– Redovno su upravo te pripreme za natjecanja napornije od samog natjecanja. Šminke i frizure moraju biti besprijekorne, pa onda njihova izrada i traje nešto duže od uobičajenog. Obično je to u ranojutarnjim satima u mjestima natjecanja. Haljine biram sama, ali pomogne i mama. Haljine mi šiva Krojački obrt za izradu kostima Scene iz Zagreba, vlasnice i krojačice Kristine Bokor. Ja odaberem model, izgled, boju, a teta Kristina to vrhunski pretvori u stvarnost. Haljine imaju jako puno detalja kao što su cirkoni, staklene resice i još svašta nešto. Potrebne su haljine za obje vrste plesova isto kao i štikle, frizure, ma gotovo svi detalji koji se mogu vidjeti na slikama – govori.
Natalinom plesnom putovanju definitivno nije kraj, već samo početak onog što ju čeka u budućnosti.
– Ciljevi za dalje što se tiče plesa su svakako još više se truditi i biti dobra plesačica u starijim uzrasnim kategorijama. Zbog vrlo malog broja plesača cilj je uspjeti “kliknuti” s nekim od kolega i ostvariti neki uspjeh u natjecanju parova. Pokušati ću završiti školovanje za trenera plesa i postati trenerica novim curama i dečkima. Odlučila sam završiti i obuku za šminkericu kako bi mogla šminkati i sebe, ali ponuditi šminkanje i ostalim plesačicama – zaključuje mlada plesna nada Natali Franolić.
