Sara Bednaić je tinejdžerica koja, osim odličnog uspjeha u školi, niže mnogo drugih nagrada i priznanja izvan nastave. Bavi se slikanjem i crtanjem od svoje devete godine, a sve to zahvaljujući majci koja ju je upisala u likovni klub Paleta jer je i sama primijetila da je talentirana za to.
– Roditelji su mi velika podrška, a pogotovo mama jer me “spasila” od odustajanja i bila uz mene svaki moj korak. Nakon dvije godine htjela sam prestati sa slikanjem, ali se mama ubacila i krenula slikati samo kako ja ne bih odustala. Zahvalna sam joj jer sam tu kreativnu stranu naslijedila od nje, a i pomagala mi je kroz brojna natjecanja te u pokušaju da me otkriju i primijete – otkriva nam Sara.
Većinom slika portrete jer, kako i sama kaže, uvijek joj je bilo zanimljivo promatrati lica i razmišljati što to sve za njih predstavlja. Crta i pejzaže, ali sve ovisi o njezinoj volji i raspoloženju.
– Počela sam slikati uljanim bojama jer se time počinjalo u likovnoj školi, a kasnije sam se pronašla u temperama, vodenim bojama i markerima. Uopće nisam znala da se njima može crtati sve dok nisam prije dvije godine pokušala i zadivilo me to što se zapravo njima može učiniti – opisuje mlada slikarica.
Zanimljivo je to što je za srednju školu odabrala smjer tehničar za računalstvo jer, kako i sama priznaje, pribojava se da u nekome umjetničkom pravcu ne bi mogla uspjeti zbog lošeg stanja u državi.
– U srednju školu namjerno nisam otišla u neki umjetnički smjer jer smatram da ne mogu u tome napredovati pa sam tražila pravac u kojemu bih poslu danas, sutra mogla napredovati i živjeti od toga te koji je ujedno i tražen – govori umjetnica.
Što se tiče samostalne izložbe, ona će još malo pričekati, ali zato su joj dosta iz škole nudili da izloži svoje slike.
– Kroz cijelu školsku godinu znam napraviti do pet ili šest crteža jer smatram da je moj smjer vrlo zahtjevan pa ne stignem zbog obaveza, ali kada sam na praznicima dajem maksimalno od sebe – nastavlja ona.
Dobila je ponudu za posao da crta za Carnet, ali zbog škole ne bi stigla. Pokušavala je crtati na grafičkom tabletu, iako joj je nekako draža obična olovka u ruci i papir ispred nje, ali za budućnost, ako bude poslužilo u nekom poslu, pokušat će se što više tomu prilagoditi.
– Kada mi se ne da učiti znam uzeti kist u ruke i počnem crtati po zidovima pa tata paničari oko toga kako se to bude poslije uspjelo povapniti – kroz smijeh prepričava ona.
Njezina razrednica, Iva Horvat poznata je koprivnička dizajnerica Beed it on nakita koja joj je veliki uzor zbog toga što je slijedila svoje snove i svoj hobi pretvorila u posao.
Sara je bila na puno natjecanja. Državna je prvakinja s plakatom Iz čitanja do zvijezda, radila je logo za udruge, a zatim za jedan KUD Bilogora u Bjelovaru. Radila je i za antikorupcijsko povjerenstvo dok je bila tek peti razred osnovne škole, a to joj je i ujedno prva nagrada koja ju je poticala za dalje jer se sve dogodilo spontano.
– Nisam osvojila puno, ali od svih nagrada skupilo se oko četiri tisuće kuna. Bolje se prvo osigurati jer u Hrvatskoj nije baš pohvalno stanje za nas umjetnike – zaključuje talentirana slikarica.
U budućnosti planira nastaviti na fakultetu organizacije i informatike ili nešto srodno tome, ali kako i sama kaže, za početak želi stabilan posao pa kasnije možda i na likovnu akademiju, no slikanje će i dalje ostati samo hobi.
