Posjetili smo ih baš na dan berbe. Unatoč oblačnom vremenu i kišnoj noći, redovima plantaže širio se veseli žamor članova obitelji, rodbine i prijatelja koji su se okupili kako bi pobrali zrele crne bobice.
Poljoprivreda i poduzetništvo dva su područja o kojima se u Hrvatskoj mogu čuti gotovo isključivo negativne priče. Mnoga polja i obradive površine neiskorištene su ili zapuštene, a oni koji uzgajaju neke kulture uglavnom se orijentiraju na one kojima je otkupna cijena toliko mala da sve završi prosvjedima nezadovoljnih uzgajivača. S druge strane, poduzetnici se često kunu da je pokretanje uspješnog posla praktički nemoguća misija uz silne poreze, namete i (pre)revne inspekcije. Naravno, lijepe priče još uvijek je moguće naći, a jedna od njih je i OPG Treščec iz Reke kraj Koprivnice.
Mladi Mario Treščec pretvorio je zemlju iza obiteljske kuće u prigradskom naselju pokraj Koprivnice u plantažu aronije, biljke koja je sve popularnija među uzgajivačima i kupcima u Hrvatskoj. Na površini od 0,4 hektara 2014. godine posadio je 900 sadnica aronije koje iz godine u godinu daju sve bogatiji urod.
Posjetili smo ih baš na dan berbe. Unatoč oblačnom vremenu i kišnoj noći, redovima plantaže širio se veseli žamor članova obitelji, rodbine i prijatelja koji su se okupili kako bi pobrali zrele crne bobice.
– Sve je krenulo jednostavno. Vidjeli smo letak na kojem je bila opisana aronija, svidjelo nam se, imamo dovoljno zemlje i odlučili smo ju posaditi. Htjeli smo imati neku voćnu vrstu, nismo htjeli samo posaditi kukuruz ili pšenicu. Tržište kod nas još nije zasićeno, cijena je dobra, pogotovo soku od aronije, i zbog svega toga smo odlučili krenuti s tim – opisao je 26-godišnjak iz Reke.
Napominje da uzgoj aronije nije tako jednostavan kao što to neki smatraju. Biljka je otporna na nametnike i vremenske nepogode, zbog čega je idealna za eko proizvodnju jer nije potrebno koristiti pesticide i zaštitna sredstva. No, ipak je potrebno uložiti u određenu infrastrukturu.
– Sadnice su koštale 18 tisuća kuna, ograda je bila oko 15 tisuća kuna, navodnjavanje sistemom kap na kap koštalo je 12 tisuća kuna, a tu su još troškovi prerade, marketinga, radne snage i ostaloga. Najviše posla na samom nasadu ima zimi kada je rezidba. Osim toga, potrebna je košnja, navodnjavanje, okopavanje, gnojenje i plijevljenje u i oko grmova te berba. Nakon berbe prerađujemo plod, pakiramo i prodajemo, obično do ožujka ili travnja – opisao je Mario.
Aronija je za Treščece postala pravi obiteljski posao, Mariju pomažu roditelji Gordana i Krešimir i djevojka Maja.
– Kada je berba, skupi se obitelj, rodbina, prijatelji i susjedi i u dan-dva poberemo sve. Ove godine će biti oko dvije tone, da nije bilo mraza bilo bi i 30 posto veći urod – rekao je Mario.
Sva aronija koju uzgoje namijenjena je preradi, a proizvode nekoliko proizvoda od tih ljekovitih bobica.
– Imamo sok, čaj i džem. Čaj i džem radimo ovdje, a sok se radi i puni u Goričanu. Daleko najviše prodamo soka, iako neki smatraju da mu cijena od stotinjak kuna po litri prevelika. Nisu svjesni da se sok od aronije pije u količinama jedne čašice od rakije na dan, tako da jedna boca potraje i mjesec dana. Tako mala količina sadrži dovoljno vitamina i ostalih tvari za cijeli dan – napominje Mario Treščec.
Prodaja se uglavnom obavlja najmodernijim načinom – Internetom.
– Gotovo sve prodamo narudžbama putem Interneta, imamo dostavu preko cijele Hrvatske. Manji dio prodamo na sajmovima na kojima dobijemo štand, primjerice, bili smo u Čakovcu i Đurđevcu – otkriva Mario.
Do prije nekoliko godina, aronija je bila praktički nepoznata biljka na ovim prostorima. No, mladi poduzetnik ističe da je danas situacija drukčija i da sve više ljudi zna za aroniju, poznaje njene pozitivne učinke na ljudski organizam, ali je i sadi.
– Puno ljudi sadi aroniju, samo na koprivničkom području ima desetak nasada, a ima ih još više i u Međimurju i Slavoniji. Informacije o njoj se najviše šire usmenim putem, ali i Internetom, puno je veća svijest o njoj nego što je bila prije dvije-tri godine – smatra Mario.
Ipak, iako je konkurencija mnogo veća nego prijašnjih godina, ona nije najveći problem u ovom poslu.
– Trenutna cijena kilograma ploda aronije je 30-40 kuna, na veliko je 20-25. To je u redu, ali već postoje neki koji nude kilogram za 10-15 kuna i svima ruše cijenu. Glavni je problem što nema udruživanja među proizvođačima, nema organiziranja pa se događaju takve stvari. Uz udruživanje moglo bi se razmišljati i o plasiranju na strana tržišta – kaže Mario.
Budući da je još uvijek student na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, prihod od njegovog gospodarstva bez sumnje mu je koristan, no svjestan je da takav posao sa sobom nosi neizvjesnost. Kao i mnogi drugi mladi u Hrvatskoj, i Mario razmišlja o tome hoće li moći za sebe i obitelj osigurati budućnost ili će morati sreću potražiti u inozemstvu.
– Student sam, djevojka mi je učiteljica koja radi na zamjenama i taj prihod nam dobro dođe. Nije to nešto posebno, no trenutno se može živjeti od toga. Pitanje je što će biti za nekoliko godina, hoću li se moći negdje zaposliti ili ne. Ne znam koliko se može od ovoga dugoročno živjeti, jer nikada se ne zna koliko će se proizvoda prodati. Primjerice, prošle godine smo prodali sve što smo proizveli, no tko zna kako će biti iduće – smatra Mario.
Ipak, najveća prednost ovakvog posla posve mu je očita.
– Najbolja stvar je što si sam svoj šef – sa smješkom je zaključio Mario.
Unatoč određenim problemima i neizvjesnosti koju poljoprivreda i pokretanje vlastitog posla nosi, OPG-u Treščec iz godine u godinu ide sve bolje, a sve više kupaca prepoznaje kvalitetu njihovih proizvoda. Što je možda još i važnije, Mariov primjer može dati nadu drugim mladim ljudima da uz dobru ideju, smisao za posao te pomoć obitelji i prijatelja stvore još neku lijepu poduzetničku priču.
