Knjiga Usmena književnost križevačkoga kraja autorice Tanje Baran svečano je u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Križevcima predstavljena protekle srijede u Hrvatskom domu u Križevcima.
O knjizi su uz autoricu pred brojnom okupljenom publikom govorili najistaknutiji poznavatelji usmene književnosti u Hrvatskoj, professor emeritus Stipe Botica kao pisac predgovora te recenzentica prof. dr. sc. Ljiljana Marks, uz nazočnost druge recenzentice dr. sc. Emine Dabo Hunjak. Knjigu su predstavljači opisali kao odličan model po kojem bi usmenu književnost mogle i trebale ukoričiti i ostale hrvatske sredine.
Dramska prvakinja Branka Cvitković interpretirala je zapise pjesama, pripovijesti, molitava protiv uroka i zagonetki zabilježenih u križevačkom kraju i objavljenih u knjizi, KUD Prigorje izvelo je nekoliko pjesama koje su zapisane u 19. stoljeću i također objavljene u knjizi, dok je cjelokupan program vodila predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Križevcima, mr. sc. Renata Husinec.
Prof. dr. sc. Ljiljana Marks predstavljajući okupljenima sadržaj knjige istaknula je da su Križevci bili jedan od ključnih gradova Hrvatskoga narodnoga preporoda u Hrvatskoj te da autorica u knjizi temeljito prezentira društveni i kulturni život grada u kojem su djelovali poznati hrvatski ilirci Antun Nemčić, Mirko Bogović, Ljudevit Farkaš Vukotinović, Franjo Marković te u takvo ozračje kontekstualizira zapise usmene književnosti.
Autorica doc. dr. sc. Tanja Baran istaknula je da ju je prof. Botica još kao studenticu kroatistike molio da ne zalazi u druge teme već da se bavi svojim rodnim krajem Križevcima, budući da je u usmenoknjiževnom smislu bio potpuno neistražen.
– Poslušala sam mentora. Zato sada u ovoj knjizi imamo građu koja je križevačkoj i hrvatskoj kulturnoj javnosti do sada uistinu bila potpuno nepoznata. Jedino se u javnosti dosad znalo za poznate hrvatske vinsko-pajdaške regule Križevačke štatute koji su također stvoreni u narodu i zapisani su u 19. stoljeću, sve ostalo dosad je bilo nepoznato, a radi se o petnaestak obimnih rukopisa koje su ponajviše po poticaju Matice hrvatske u 19. stoljeću ostvarili najpoznatiji hrvatski kulturni promicatelji poput Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Đure Deželića, Franje Ksavera Kuhača, kao i obrazovani ljudi koji su djelovali u Križevcima i po križevačkim selima, ponajviše učitelji. Tako u knjizi imamo i tekstove i znanstvenu analizu tekstova ponajviše lirskih pjesama, ali i pripovijesti, bajki, basni, basmi, molitava, zdravica, zagonetki, poslovica iz samih Križevaca, ali i iz Svete Helene, Maloga Potočeca, Majurca, Vojakovca, zatim s Kalnika, Visokog, Mikovca kraj Miholca, Svetog Ivana Žabna, Brezovljana, dok je najbogatiji zapis iz sela Dubovca – istaknula je autorica i pozvala križevačku intelektualnu elitu na daljnje zapisivanje usmene književnosti u križevačkom kraju.
Na kraju autora Baran održala zdravicu po Križevačkim štatutima u kojoj je osobito zahvalila središnjici Matice hrvatske kao nakladniku te Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH koje je u cijelosti financiralo objavljenu knjigu.
