Tradicionalni sajam koji se svakog ponedjeljka održava na koprivničkom sajmištu u 2021. godini došao je pod upitnik. Dok trgovine i šoping-centri posluju uredno, proizvodači te prodavači voća i povrća morali su se dobrano načekati da im Grad dopusti povratak na sajam, dok ostali još ne smiju prodavati.
Tako nas je na Sajmištu ponedjeljkom dočekala tužna slika, poluprazni travnjak, daleko od onoga na što smo navikli.
Dozvolu za rad dobili su proizvođači vlastitih proizvoda, no situacija je i dalje poprilično zabrinjavajuća. Zatekli smo tek nekolicinu prodavača voća, povrća te cvijeća.
Koprivničancima su trgovački centri ispred sajma
Po ulasku na Sajmište, stižemo pred štand s jabukama. Prodavač Goran Slaviček dolazi iz Preloga i na sajmu, kaže, prodaje već godinama.
– Ovdje sam nekih mjesec pol i dana, otkako se opet otvorilo. To mi je primarna djelatnost jer sam nositelj OPG-a. Bavimo se i poljoprivredom, imamo ratarstvo i cvjećarstvo… Situacija nikako nije bajna – započinje Slaviček.
Pitamo ga kako ide prodaja te može li se od toga živjeti.
– Kako koje godine. Jedne godine zaradite, druge godine gubite, na nuli ste. Nije baš bajno, pretežito zbog uvoza. Mi nismo u mogućnosti izvoziti robu jer, recimo, Austrija neće uvoziti robu iz Hrvatske. Oni imaju svoju, zaštićenu. Mi domaći proizvođači ne možemo prodavati. Prošle godine, kad je bio lockdown, trgovački su centri oglašavali da im se javimo i da će otkupiti našu robu. Javio sam se i Konzumu i Šparu i usmjerili su me na svoje dobavljače, koji moju robu nisu htjeli. To priča za malu djecu, domaća proizvodnja i trgovački lanci nas ne žele – pojašnjava.
Cijene jabuka, usprkos tome, ipak nije morao mijenjati. Čak i hvali strukturu sajma. U drugim gradovima, naime, organizacija je još stroža.
– Nisam, zato jer nema puno jabuka. Dosta je mraza bilo i ove i prošle godine, tak’ da se cijena dosta dobro drži. U Koprivnici je sajam još dobro složen jer ljudi mogu dolaziti pješice i s biciklima, a u Čakovcu i Varaždinu je samo drive-in s autima. No problem je u tome jer tu više-manje stariji ljudi dolaze, mladih nema. Oni su u šoping-centrima – kaže.
Dolazi 70 posto ljudi manje nego ranije
Kaže da dolazi puno manje ljudi.
– Možda je samo 30% onih koji su dolazili prije. Svake godine je sve gore. Tu imate i jako puno preprodavača. Fiskalizacija nije zaživjela, kontrola nema. Zašto, recimo, ne bismo plaćali godišnju pretplatu za mjesto na sajmu, pa da točno znaš gdje stojiš? Ima, ima dosta problema, ali trudimo se kak’ moremo – zaključuje Slaviček, koji ističe kako smatra da se situacija u budućnosti neće promijeniti nabolje.
Na Sajmištu smo zatekli i Vjekoslava Tkalčića koji dolazi iz Kapele Podravske, cvijećem se bavi 40, a lukom i krumpirom zadnjih 15 godina.
Veliki gubici na povrću
Epidemiološke mjere, potvrdio je izjavu našeg prethodnog sugovornika, utjecale su na dolazak ljudi na sajam. Posebno ga muče otvoreni centri.
– Jako puno smo izgubili na povrću, strašne novce, ali kaj moremo. Žalosno mi je što centri koji kupuju uvoznu robu loše kvalitete rade, a mi na otvorenom nismo mogli. To me najviše mučilo. Na otvorenom se ljudi ne mogu zaraziti s obzirom na razmak. To je žalosno, u centrima ima puno ljudi i nikome ništa. Još kojih četiri-pet godina i centri nas budu uništili. Ja nisam protiv toga, nek oni rade, ali nek daju i malima da rade – priča nezadovoljni Tkalčić.
Dodaje da su morali sniziti cijene svojih proizvoda.
– Snizili smo cijenu sjemenog krumpira i povrća. Nikaj drugo nije nam preostalo. Di, nažalost, preprodavača nema? Ne bih o tome, tu već netko drugi o tome odlučuje. Ovo je moja primarna djelatnost i prije 15 godina se još dalo raditi, ali ove je godine to nažalost preživljavanje – žali se on.
– Želim da se sve pokrene, da ljudima daju da mogu raditi, da mogu normalno živjeti, to je moja poruka – rekao je naposljetku Tkalčić.
