Inspektor kaže da je predmet u tijeku te se Jasni mora omogućiti neki pristojni rok, jer se takve stvari ne rješavaju preko noći, a uvjeren je u pozitivan ishod.
U našu redakciju javili su se susjedi Jasne Stubičar o kojoj smo nedugo pisali, kako životinje drži u nehumanim uvjetima u svojoj kući u Ivanjskoj ulici u Koprivnici, u neposrednoj blizini Podravke.
Nakon opomene koja je zatim upućena J. Stubičar, odnosno intervencije veterinarske inspekcije, i komunalnog redara, njeno je zapušteno dvorište zaraslo u džunglu djelomično raskrčeno, a ona je morala rasporediti desetke pasa i mačaka na, kako nam je ispričala, četiri lokacije koje, tvrdi, sama na biciklu redovno obilazi kako bi ih sve nahranila i napojila.
Jedna od lokacija je i kuća u Močilama, a Jasnini prvi susjedi ogorčeni su čoporom poludivljih i poluzapuštenih životinja, lavežom i brojnim mačakama u njihovim dvorištima.
– Nakon reagiranja Veterinarske inspekcije na stanje na njenoj lokaciji u Ivanjskoj, ona je životinje samo preselila ovamo, dok je pak nedugo dio njih preselila nekamo drugamo – riječi su nezadovoljnog susjeda.
Dodao je kako ona hrani životinje tek jednom u dan-dva, pa psi zavijaju od gladi te se povremeno otrgnu s lanca i trče za ženama koje idu u crkvu, a iza koje je Jasnino imanje.
Ogorčeni susjed kaže da je nemoguće utvrditi broj životinja, jer stalno dovodi lutalice. Također, planira prijaviti veterinarskog inspektora Josipa Buntu vrhu Inspekcije pri Ministarstvu, po čemu bi trebala slijediti i kaznena prijava, držeći da nije obavio svoj posao te da ide na ruku J. Stubičar.
– Veterinarski inspektor Bunta tvrdi da je smještaj u kojem ona drži životinje adekvatan i kako on ne može nikome odrediti da ih ne smije držati, taman da ih ima 200 – obrušio se on na inspektora, kao i na komulanog redara.
Bunta tvrdi da je cijela priča poluistinita.
Ispričao nam je da u kući u Ivanjskoj ulici, J. Stubičar nema vodu zbog puknuća cijevi, pa vodu prevozi biciklom u kanisterima s drugih lokacija te tako danimice kruži između Ivanjske, Varaždinske, Močila i Pustakovca.
– Gospodin je nazvao i rekao da ta žena u podrumu drži 30-ak mačaka i 20-ak pasa, što je nemoguće, jer sam ja koji tjedan prije toga bio u nenajvljenoj inspekciji. Tu je dobrobit životinja ugrožena samo djelomično. Koliko sam na temlju svojih, uvijek nenajavljenih posjeta vidio, njihove zdjelice nikada nisu bile prazne – priča Bunta i objašnjava da su ugroženi utoliko što ih se ne vodi u šetnju, jer je njoj jednoj to neizvedivo, ali da nigdje ne piše da psi ne smiju biti na lancu.
Kaže da je predmet u tijeku te joj se mora omogućiti neki pristojni rok, jer se takve stvari ne rješavaju preko noći, a uvjeren je u pozitivan ishod, jer je Jasna čak pristala i na potrebnu sterilizaciju i kastraciju životinja.
– Susjed me može prijaviti kome god želi, jer sam svoj posao odradio i to krvavo, ne idući nikome na ruku – odlučan je Bunta, te tvrdi da Jasna sve svoje obveze izvršava i da je čak platila čovjeku da traktorom veterinaru odveze svih 13 mačaka.
– Problem je u tome, kada bi joj se životinje čak i oduzele, da se s njima nema kamo osim u azil gdje će nakon 62 dana biti eutanizirane – informira nas Bunta.
Iz razgovora s Jasnom uvidjeli smo da ona ima drukčiju sliku stvarnosti te je uvjerena u svoje dobročiniteljstvo.
– Životinje volim više od svega i još me optužuju da ih mučim i zlostavljam. Otkidam sebi od usta kako bi njima kupovala hranu. Porušili su mi pola dvorišta na svoju ruku, pa čak i kupine i jabuke – prepričava J. Stubičar.
Kaže kako joj je inspektor naložio da mora napraviti šest novih kućica.
– Nije mi jasno kaj ja moram baš sve super imati. Pa nemaju ni drugi! Ne radim nigdje, pa sam improvizirala. Svoje sam srce dala za te životinje i uzimala lutalice iz azila da ih ne uspavaju – ogorčena je naša sugovornica činjenicom da sve životinje sa tri svoja imanja mora seliti na jedno, četvrto na selu, koje nije njeno i drži da za nju vrijede druga pravila nego za ostale.
Očito je da se ne snalazi u cijeloj situaciju u kojoj se nema na koga osloniti, te bi joj dobro došla pomoć.
– Ovo je meni bilo poput zoološkog vrta u hladovini – Jasnine su riječi.
Nakon što je početkom godine pokopala majku, prije nekoliko dana preminuo joj je i otac.
– Tata mi je umro, a ja ga nisam imala vremena posjećivati zbog sveg ovog maltretiranja i hajke. Htjela sam ga dovesti na kućnu njegu, a nisam ni to stigla i hvala ti, draga Koprivnico, kaj si mi tati skratila život – sarkastično i s gorčinom zahvalila je J. Stubičar svima koji ju prozivaju, ali je i zahvalila šačici prijatelja koji su joj, kaže, uistinu pomogli.
Nadamo se da će ova tužna priča kojoj se ne nazire kraj, ipak imati sretan epilog za sve njene sudionike.
