Nemrem si otprti prozora na kući s ove strane, prozor na sobi nisam otprla otkad sam se tu doselila! Pitaj Boga kolko let je to tak tu, govori nam Andjela Jambreuš, stanovnica Zagorske ulice broj 2 u Koprivnici.
Svoje dvorište dijeli s propalom i razrušenom građevinom za koju nam kaže da je nekada davno bila nastamba za životinje, vjerojatno svinjac i štala. Unutra je puno smeća, izvana je zaraslo, crijepovi se jedva drže, a cijeli objekt samo što ne proguta prava mala džungla koja se dobro vidi i sa Zagrebačke ceste, na samom zavoju.
– To je bil svinjac tu, sve se ruši, krovište se ruši, unutra su cigle i smeće… Samo sam tražila da se makne taj dio. Unutra ima sijena, dok padne kiša, to toliko smrdi… Kada podvečer vjetar puhne, nemremo živjeti tu. To je zlo. Niti si veša morem posušiti, ništa – očajna je Andjela.
Uz nesnosan smrad, koji je posebno jak ljeti, na visokim temperaturama bez vjetra, nije joj svejedno baš ni zbog onoga što vidi kada proviri kroz prozor objekta.
– Tu je kojekakvo smetje, unutra sam vidjela igle i šprice kaj su se valjda drogirali prije. Ne idite blizu da vam na glavu ne padne crep – upozorava nas Andjela, pokazujući na crijep za koji nismo ni sami sigurni na čemu se točno drži da ne padne.
Vodi nas i s prednje strane, koja se vidi s glavne ceste, gdje prizor nije nimalo ljepši, dapače.
– Ovo naprijed, sve obraslo i zaraslo, nemoguće je tu uopće prejti. Na kaj to liči? Još gore, tu je jemput izašla zmija na cestu, meni dolaze gušteri, mački ima ne znam kolko, a dok je ljeto, to vam smrdi kaj nemrete disati. Dolazili su i neki ljudi tu unutra navečer, ne znam kaj delaju, zlijala sam vodu na njih – prepričava nam što sve doživljava.
Kaže kako to zemljište nije njezino ništa ne može napraviti da bi se to saniralo, a obratila se i u gradsku upravu sa svojim problemom.
– Došli su iz Grada k nama i gledali to. Obećali su mi da će to maknuti i počistiti. Kasnije su nam samo rekli da to još nije na redu. Ništa nisu napravili, ali sirotinji zeli budu – nezadovoljna je ona.
Razočarana je što nikako ne može pronaći svoj mir. Naime, već je bila s vremena na vrijeme u medijima od 2012. pa do 2017. godine, kada je zbog greške države ostala na ulici – suci su 2004. godine na ostavinskoj raspravi njezina pokojnog muža zaboravili u dokument upisati pravo doživotnog uživanja u nekretnini. Na ovoj adresi živi oko dvije godine sa sinom. Mirovina joj je oko 1600 kuna, a sada joj je još i sin dobio otkaz kod privatnika, kao još jedna u nizu žrtava krize koronavirusa. Ne nada se da će se uskoro situacija promijeniti tako da je odlučila prodati kuću, ako će je tko htjeti i kupiti.
Obratili smo se i Gradu Koprivnici gdje su nam rekli da to zemljište nije gradsko, ali da su svjesni problema.
– Zemljište na adresi Zagorska ulica 2 u Koprivnici, odnosno k.č.br. 1844/1 k.o. Koprivnica, nije u vlasništvu Grada Koprivnice. Ukoliko su službe Grada Koprivnice bile za predmetnoj lokaciji, prema navodima gospođe, za pretpostaviti je da su komunalni redari postupali zbog zapuštene nekretnine. Naime, komunalno redarstvo Grada Koprivnice u više je navrata za predmetnu nekretninu pokretalo postupak zbog neuređene površine predmetne parcele – kažu iz Grada
