Naš poznati svećenik Pavao Markač ove godine slavi 50 godina službe. Zlatnu misu u povodu pola stoljeće službe velečasni Markač proslavio je u Strugi, naselju u sastavu Općine i Župe Sv. Đurđ.
– Zlatnu misu proslavio sam u maloj podravskoj katedrali na koju su ljudi jako ponosni. Samu kapelu prije 40 godina došao je blagosloviti kardinal zagrebačke nadbiskupije, Franjo Kuharić. Drago mi je što sam upravo u njoj proslavio 50 godina svoje službe – kazao je Markač, koji je i sam sudjelovao u izgradnji kapele posvećene svetoj Ani, majci Blažene Djevice Marije, jer je u to vrijeme bio župnik u spomenutom mjestu.
Vlč. Markač: Ponosan na službu u Podravini
Markač je istaknuo kako je bio ugodno iznenađen kada ga je Ivan Žmegač župnik u Župi sv. Durđ pozvao da proslavi Zlatnu misu.
– Bio je tako iskren doček. Dobio sam i sliku koja mi je sada u sobi. Ponosan sam što sam ukupno 16 godina svoje službe mogao provesti u dragoj našoj Podravini. Posebno lijepo mi je bilo u Sv. Đurđu i jako mi je drago što je Zlatna misa bila ovdje – kazao je župnik.
Markač je kazao kako se u počecima svojeg svećeničkog poziva ni u snu nije nadao da će jednog dana slaviti 50 godina službe.
– To je milost i Božji dar. Biti svećenik je, inače, nezasluženi Božji dar. Imao sam divne roditelje te već kao mali ministrirao. Presretan sam što sam na kraju završio kao svećenik. Bio bih jako nesretan u životu da nisam išao ovim putem. Svećenik sam postao milošću Božjom, a ne zaslugom svojom – pojasnio je Markač.
Dvostruki bratić s našim Lenčijem
Markač je inače, kako kaže, dvostruki bratić sa mons. Leonardom Markačem, koji je nadaleko poznat po svojoj dugogodišnjoj službi u Močilama.
– Dvostruki smo bratići. Naše mame su si sestre, a tate su braća. Tako da nismo samo bratići, već smo dvostruki bratići. Više puta sam dolazio u Močile i jako mi je drago posjetiti ih. Prilikom jednog posjeta Močilama, nadbiskup koji je također bio tamo, kazao mi je kako u Imbriovcu još plaču za mnom – ispričao je.
Markač je bio svećenik u brojnim župama, u Imbriovcu, Legradu, Svetom Đurđu, Nedelišću i Svetoj Mariji, dok je kao kapelan služio Bogu u Utrinama i Zapruđu u Zagrebu te u Novigradu na Dobri, Hrnetiću i Baniji.
– U Podravini mi je uvijek bilo predivno. Osim u Strugi, 7. srpnja služio sam misu i u mojem Imbriovcu. Bilo je točno na dan kad sam u mojem rodnom Goričanu prije 50 godina služio svoju Mladu misu. Kad sam postao svećenik mogao sam birati hoću li otići u Imbriovec ili Novigrad na Dobri. Odabrao sam Imbriovec i nikada nisam požalio – pojasnio je.
U mirovini, ali i dalje aktivan
Iako je trenutno u zasluženoj mirovini i od 2020. živi u svećeničkom domu u Varaždinu, i dalje je vrlo aktivan.
– Uvijek sam na usluzi i baš sam danas dobio poziv da odem u Nedelišće. Tamo idem pomagati, baš kao što to radim i u Varaždinu. Prema potrebi odlazim i u druge župe, mijenjati svećenika kad je to potrebno – rekao je.
Na kraju je Markač kazao kako je oduvijek njegovo načelo bilo “zavoljeti čovjeka, malog čovjeka”. Smatra da je to i smisao svećeničokg poziva.
– Smatram da je to bit. Ne biti u visini, zraku, već među ljudima. Bez obzira na sve, Bog je bolji nego što mi mislimo i ljudi su bolji nego što mi mislimo. Trebamo opraštati jedni drugima, premda je to ponekad i teško – kazao je.
Za kraj velečasni Markač ispričao nam je aforizam koji ga prati kroz život.
– Kristu služiti, nema veće časti. Krista ljubiti, nema veće slasti. Krista slijediti, to je veličina. Sve je drugo varka i taština – zaključio je.
