Nikola Večenaj Leportinov (82) pripadnik je treće generacije slikara hrvatske naivne umjetnosti. Slikarstvo kao umjetnost počela ga je privlačiti u odraslijoj dobi tek, posebno na staklu. Na to ga je potaknuo prijatelj i umjetnik Željko Korošec.
– Kao dijete u školi nisam se baš previše zamarao sa slikanjem i crtanjem, pridavao tome važnost. Na poticaj prijatelja napravio sam nekoliko slika i tako sam krenuo. Bilo je to davne 1965. godine. Već iduće sam imao izložbu u Bjelovaru, a dvije godine kasnije, sa svojim sam slikama sudjelovao na izložbi u povodu proslave 20. godina Podravke. Naravno, trebalo mi je vremena da se usavršim, ali od početka mi je jako dobro išlo – prisjetio se Nikola Večenaj Leportinov.
Za sebe kaže da je jedini od umjetnika naive koji ne slika obrnuto na staklu, kao ostali umjetnici tog slikarskog smjera. Njegova umjetnička djela krase religijski motivi. Uz to, na djelima se nalaze osobe i situacije iz stvarnog života, koje su na njega ostavile poseban dojam pa ih je bojom i kistom ovjekovječio na staklu.
– Kad me pitaju zašto mi baš religija privlači toliko pažnje, usporedim to na ovaj način: Neka glumica koja je slavna i ima novaca, oduzme si život. A primjerice, časna sestra, koja radi da pomaže drugima i za sebe nema vremena, u srcu se smije i sretna je. Vidite, iz toga, iz te duhovne energije crpim motive koje ovjekovječim na svojim slikama – objasnio je Večenaj Leportinov.
Njegova najznačajnija slika je ona iz 1973. godine, nazvana Sluga na Đurđevo. Upravo za tu je na jednoj izložbi u Njemačkoj zainteresirani kupac ponudio veliku svotu novca, no Nikola ju nije prihvatio. Ta slika danas krasi zid dnevne sobe u njegovom domu.
– Nisam mu je želio prodati bez obzira na novac jer je to za njega samo bila zanimljiva slika, a za mene je ona imala priču. Govorila je o tom težačkom, teškom životu. Radio sam na njoj 40-ak dana. Domaćem čovjeku bi je prodao jer on bi znao o čemu govori. Moram reći da mi nisu jasni umjetnici koji sva svoja djela prodaju, ništa ne čuvaju. To za mene nije umjetnik – objasnio je Leportinov.
Imao je do sada oko 20-ak samostalnih izložaba. Naslikao je oko 350 slika. Velik broj njih krasi zidove njegovog doma.
– Slikao sam u slobodno vrijeme jer sam radio. Nudili su mi da ostavim posao i posvetim se isključivo slikanju. No, nisam to želio. Nisam mogao slikati po naredbi ili narudžbi. Morao sam u srcu osjetiti da to baš želim napraviti. Nisam želio da mi drugi diktiraju što da slikam. Mojih djela ima svuda po svijetu. Amerika, Rusija… Jednom sam jednoj ženi iz Venezuele prodao sliku kojoj je motiv zima. Jako joj se svidjela zato što ona dolazi iz zemlje gdje nema snijega – kazao je Leportinov.
Inače, u potkrovlju svoje kuće ima maleni atelje u kojem je volio provoditi vrijeme dok je slikao. No, zbog zdravstvenih problema sve manje u rukama ima kist i boju. Zbog toga po prvi put ove godine neće svoja djela pokazati na manifestaciji pod nazivom Podravski motivi, koje je bio dio od njezinih prvih dana.
– Lijepa je to manifestacija i prilika da se naši naivni umjetnici pokažu. Nekima naša djela izazivaju, divljenje, a nekima su odbojna. No, to je tako normalno. Moram reći da stranci više cijene naivnu umjetnost nego domaći ljudi, to je činjenica – istaknuo je Večenaj Leportinov.
Upitali smo ga i imali li naivna umjetnost budućnost.
– Ono što vrijedi će ostati, a ono što ne, bit će zaboravljeno – zaključio je Večenaj Leportinov.
