Na koji kilometar od Kloštra Podravskog smjestilo se naselje Kozarevac. Lagani obronci Bilogore skrivaju mnoge fine vinograde, a u gotovo samom centru naselja nalazi se nešto čega nema tako blizu. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Imbrišić prije nekoliko godina pokrenulo je siranu.
Nije trebalo mnogo da se za njih pročuje. Zašto? Pa kvaliteta proizvoda. U posao s trgovačkim lancima ne ulaze, a da im je to prava odluka govori činjenica da 90 posto proizvoda prodaju na kućnom pragu. Ljudi im dolaze iz cijele regije, a baš kad smo mi tamo bili stigao je muškarac koji je s mobitela čitao narudžbe svojih prijatelja iz Koprivnice. Otišao je s pet punih vrećica ispunjenih prefinim sirevima.
Sve je krenulo još davne 1996. godine. Tata Ivan bavio se tovom, a onda su ostavili pet junica čije su mlijeko prodavali. 2002. godine imali su već 30 krava, od čega su praktično dobivali 600 litara mlijeka na dan, što je za tadašnje vrijeme bilo puno, a bila je i dobra cijena mlijeka. Sirana je došla kasnije.
– Prvo smo krenuli samo sir i vrhnje, prerađivano u kuhinji. 2016. godine počeli smo obilaziti sirane s papirima, a godinu dana kasnije, u studenom 2017. godine smo realizirali svoju siranu. Što je trebalo za siranu, a da nismo imali? Sve. Trebamo posebno imati objekt za preradu sira, za prodaju sira, pretprostor. Prostor za skladištenje i prostor za prodaju su isto obavezni – govori nam Franjo Imbrišić, jedan od trojice braće Imbrišić. Uz njega tu su i Mihael i Antun.
U sirani Imbrišić prave škripavce, prge, kuhani s vlascem, čilijem, paprikom i obični, te svježi sir. Nema pravila koji se najviše prodaje. U Koprivnici dosta idu svježi sirevi. Petkom voze u Đurđevac pa si ljudi naručuju svježi, a preko tjedna kuhani.
– Nama doma je najbolji svježi sir, svaki dan je na stolu, toga se doma ne možemo najesti – pričaju nam Mihael i Franjo. Zamislite da vam je svaki dan na raspolaganju nekoliko vrsta sireva, prefino. Usporedno s onih 600 litara dnevno, danas OPG Imbrišić dnevno proizvede 1200 litara mlijeka. I to kakvog.
– Spadamo u sami vrh proizvodnje u Hrvatskoj. Po izvještaju Hrvatske poljoprivredne agencije deseti smo po proizvodnji mlijeka simentalca u Hrvatskoj. Mislim da ćemo kroz par godina biti u prvih pet. Cilj je biti prvi! – govori Franjo s osmijehom. A da bi kravice davale tako kvalitetno mlijeko moraju i one jesti kvalitetno. Obitelj Imbrišić obrađuje nevjerojatnih 130 hektara zemlje na kojima proizvode razne kulture.
PROCES PROIZVODNJE SIRA
– Kod kuhanog sira ostavljamo svježe mlijeko, koje se ne ohladi, njega odmah prepumpavamo u laktofriz i prepumpamo u kotao od 300 litara gdje se dodatno zagrijava. Dok se zagrije do određene temperature stavljamo ocat unutra da se uhvati grušt. Onda se jedan dio sirutke spusti, zasoli, a grušt se reže i spušta se u posudu odakle se grabi u kalupe. Mi ne prešamo sir kao većina, već ga stavljamo jednog na drugog u kalupima i par puta ga okrenemo. Tako smo probali, pokazalo se dobro i ostali smo pri tome – otkriva Franjo.
U izradi sira važna je i kvaliteta mlijeka koja je na imanju obitelji Imbrišić zaista velika, jer ne bi bili samo tako u vrhu hrvatskog mljekarstva. Ovisno o godišnjem dobu, količina mlijeka potrebnog za kilogram sira varira. Dodatke, papriku, vlasac i čili, stavljaju kad se grušt spusti u posudu i tada to zamiješaju. Godišnje potroše 30 kilograma paprike koju kupuju u Slavoniji kod Marića. Sve se radi po preciznim mjerama.
– Svaki dan radimo nešto. Svježi sir radimo svaki, svaki drugi dan, da ga ima u opticaju. On već nakon tri, četiri dana više nije svjež. Nikad nije kod nas više od dva dana. Prgice se pak mogu napraviti da budu tjedan dana kod nas, ali ne možemo ih toliko napraviti jer ih prije prodamo. Što se tiče kuhanog, njima je rok trajanja mjesec dana od trena izlaska iz frižidera – govore nam Imbrišići.
Kad sireve izvade iz frižidera oni ne idu prema trgovačkim lancima. S njima ne posluju jer je njihova preferenca odgoda plaćanja, što im se ne sviđa. I logično, zašto i bi, kad gotovo sve što imaju prodaju doma. Kak’ su nam rekli, ne postoji ni pravilo kad ljudi najviše dolaze kupiti sir, oko podneva, poslije posla, navečer, nema. Jedino su sigurni da će netko doći kad si svi sjednu za stol kako bi ručali. Tad obavezno netko pozvoni.
Prošle godine su njihovi sirevi, s vlascem i ljuti, na županijskom (regionalnom) natjecanju osvojili tri zlata, čime su automatski kvalificirani na državno natjecanje. A tamo su također bili zlatni i dobili su još bolje ocjene nego na županijskom.
Tjedno u Koprivnicu kod njihovih suradnika u mesnicu MeseCo odlazi 80 kila svježeg sira. Ljudi znaju doći iz Zagreba pa uzmu 30 sireva za susjede. Takva je priča i kad netko dođe s virovitičke strane, dogovore se sa susjedima i onda jedan dođe kupiti za sve. Od pjevačice Vanne mama redovito kupuje za nju naše sireve.
Novi sir? Sve ovisi od kulture. Od kolega smo nabavili nove kulture sira koji su mi se svidjeli pa ćemo s tim probati. To je nešto poput gaude. Treba mu mjesec i pol, dva zrenja, da bi ga mogli otvoriti i probati.
– Sad je sezona rada na polju, brat i ja smo većinom na polju, mama i supruga su u sirani i jednostavno fizički ne možemo stići proizvoditi više. Ne želimo si slagati posao da nas ima deset zaposlenih, no uvijek ima dovoljno – kaže Franjo.
Općina Kloštar Podravski od njih također uzima sireve, odnosno načelnik kad ide u goste nosi domaće, prave reprezentativne proizvode svoga kraja. Turistička zajednica područja Dravski peski također im puno pomaže. U sirani Imbrišić spremna je kušaona gdje ima mjesta za 50 ljudi. Grupama turista bit će ponuđen dolazak na OPG Imbrišić gdje bi mogli isprobati njihove sireve.
Nisu povlačili sredstva iz EU fondova jer traje borba s papirima i pitanje je bi li danas još otvorili siranu. Sadašnji objekt sirane su renovirali i dovršili za tri mjeseca, a još toliko su čekali i papire. Danas se ništa ne brinu, ne boje se inspekcija jer sve rade kako treba.
– Na našem kraju nemamo konkurenciju – mirno govori Franjo Imbrišić. On, braća Mihael i Antun, mama Đurđica i tata Ivan, ujak, supruga Antonija i bratova zaručnica Lorena, sve njih smo zatekli kako s osmijehom predano rade posao koji vole. Imaju i radnike koji im pomažu. Njihova priča funkcionira sjajno. Svježe, uskusne, autohtone sireve naći ćete u Kozarevcu, u sirani obitelji Imbrišić.
