FOTO Obitelj Kerovec s troje djece živi u trošnoj kući od blata, pomozite im ublažiti neizmjernu tugu, Dora (9): Sve što želim za Božić je da imam kupaonicu

Kad smo djecu pitali što bi htjeli za Božić, zaista su nam pokazali svoju skromnost i slijegali su ramenima. Oni nisu poželjeli skupe igračke, računala ili mobitele, nego samo normalan život.

Peteročlana obitelj Kerovec iz Mičetinca, đurđevačkog prigradskog naselja, naizgled je jedna složna i sretna obitelj koja se po ničemu ne razlikuje od ostalih.

No, ako ih upoznate pobliže, shvatit ćete da je njihov život težak križ s kojim se svakodnevno moraju nositi.

Supružnici Marina (37) i Goran (40) te njihovo troje djece Laura (18), Dora (9) i Luka (5) žive u zaista teškim životnim uvjetima te mjesečno preživljavaju sa samo 1400 kuna, koliko iznosi dječji doplatak.

Žive u trošnoj kućici od blata, staroj stotinjak godina i samo je pitanje dana kada će se urušiti. No najgore im je, kažu, jer nemaju kupaonicu.

– Kupili smo ovu kuću prije desetak godina na rate, jer smo živjeli kao podstanari. Izgledalo je to i gore, no uspjeli smo nešto urediti s obzirom na to koliko je kuća stara. Ali, iz dana u dana, stanje kuće sve je lošije. Zidovi su se počeli ljuštiti i raspadati. Strahujemo od snijega, jer ako bi ga se skupilo na krovu, mogao bi se urušiti – ispričao nam je G. Kerovec.

Supružnici čine sve što je u njihovoj moći da bi svojoj djeci pružili normalno djetinstvo te su ljetos naizmjence radili na moru. Ali nažalost, kao da im već nije dovoljno teško, naišli su na poslodavce koji im za njihov rad nisu isplatili sve plaće.

Posao kažu da ne mogu pronaći. Završili su osnovnu školu pa im ta činjenica dodatno otežava zaposlenje. Goran ima iskustva s radom u građevini, a Marina kaže da bi voljela raditi kao kuharica, u tome ima iskustva. No, da im se ponudi bilo kakav pošten posao, ne bi ga odbili.

– Nemamo jednu stvar u kući koja bi bila nova. Sve je trošno i rabljeno, dobiveno od ljudi kojima taj namještaj nije trebao. Donedavno u kuhinji nismo imali ni elemente. I tanjuri iz kojih jedemo su od rostfraja. Stolci u kuhinji također su u stanju raspadanja. No, najteže nam pada to što nemamo kupaonicu. Dok je zima kupamo se u kuhinji, a ljeti vani. Ah, šta da vam kažemo… Teško nam je. Svaki dan je takva strašna borba – kazali su nam sa suzama u očima.

Automobil nemaju. Luka će iduće godine morati krenuti u malu školu u Đurđevac i ne znaju kako će ga voziti.

– Ne ide u vrtić jer nema kako. Ne znamo kako ćemo kad krene u malu školu. Morat ću ga voziti na biciklu. Do grada imamo oko šest kilometara. Kćerka treba na vjeronauk u grad… Morala sam se ispričati župniku da jednostavno nema kako dolaziti. Sreća je što je škola blizu pa Dora ide pješice  – rekla nam je majka sa suzama u očima.

S obzirom na nedostatak novaca, trenutno im je najhitnije rješavanje računa za struju koji iznosi 1100 kuna, jer će inače Božić dočekati bez struje.

Tuga i nemoć osjetili su se u njihovim glasovima svo vrijeme našeg razgovora. Suze u očima nisu mogli skrivati, a zajedno s njima, plakali smo i mi. Teško bi bilo tko na ovakvu nesreću i život nedostojan ljudskih bića mogao ostati ravnodušan. S obzirom na godine, kćerke su svjesne njihove teške situacije pa ni one nisu mogle suspregnuti suze.

Kad smo djecu pitali što bi htjeli za Božić, zaista su nam pokazali svoju skromnost i slijegali su ramenima. Oni nisu poželjeli igračke, kompjutere ili mobitele, nego samo normalan život.

– Najsretnija bih bila da imam kupaonicu kao i svi ljudi – rekla nam je devetogodišnja Dora s velikom tugom. S njom se složila i starija sestra.

– Da budemo iskreni, ne znamo ni što bi vam rekli da nam treba. Našli smo kuću do nas, košta 25.000 kuna, ali nemamo novaca da si je priuštimo. Moramo šutjeti i trpjeti. Ništa nam drugo ne preostaje. Sreća što smo živi i zdravi i uvijek ćemo se truditi da djeci bude bolje. Oni su skromni jer drugačije ni ne znaju, šta će. Jednom nismo imali vode pa sam išla zamoliti susjedu za kantu vode. No ona mi je tada rekla da i ona mora platiti račun za vodu i nije nam htjela pomoći. Znate, trebate imate živaca za živjeti ovakav jadan život – kazali su nam.

Više puta su nam naglasili da su teška srca bili spremni podijeliti svoju priču s javnosti, no život ih je zaista natjerao do ruba iz kojeg ne vide izlaz.

I zato – pokrenite božićnu čaroliju i uljepšajte blagdane ovoj obitelji, pomozite u skladu sa svojim mogućnostima i vratite im osmijeh na lice!

Računi obitelji su blokirani pa nam se mogu javite udruge koje su voljne za njih pokrenuti humanitarnu akciju, a svi koji žele pomoći obitelji Kerovec da Božić dočeka na dostojan način, u kući koja ima kupaonicu i koja se ne urušava, mogu im se javiti na adresi Mičetinac 38 ili na broj mobitela 0923465408. Također, možete im pomoći donacijom namirnica, odjeće, obuće, igračaka i ostalih osnovnih kućnih potrepština. I malo će im mnogo značiti.