Kada bi urod bio kakvome se nadaju, OPG Matijašić vlasnika Marina i Valentine iz Torčeca kraj Koprivnice, godišnje bi imao 25-30 tona šljiva. Ali, tu su tuča i mraz, nepogode koje su ove godine ukupan broj reducirali na svega deset posto konačnog proizvoda. Dakle, ostalo im je svega oko tri tone, s time da je od sorte čačanske rodne uništeno čak 98 posto. Srećom, štetu pokriva osiguranje.
– Znam što ubirem i prodajem. Tko zna otkuda su došle one iz trgovine, koliko su stajale i čime su tretirane. Znam kako šljiva reagira. Kada je ubereš, dobra je dva-tri dana, plafon. U trgovinama stoje i po tjedan dana – govori Marino.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pokrenuli su prije 13 godina. Prisjećajući se, kažu kako tada nije bilo mnogo onih koji su se bavili šljivama. Željeli su probati nešto novo.
– Stalno smo zaposleni, dva su nam hektara sasvim dovoljna – kratko dodaje.
Rezidba, koju obavljaju dva-tri mjeseca godišnje, te košnja, prskanje i konačna berba za čiju je provedbu potrebna grupa vrijednih ljudi, glavni su poslovi koje obavljaju.
– Malo je teže skupiti ekipu nego ranije, ali dio obavljamo strojno. Stresemo voćku te šljive kupimo ceradama. Ipak, ljudska snaga je nužna. Bez strojeva trebalo nas je više od 20, sada je sedmero dovoljno – objašnjava Marino, dodajući kako berače uglavnom čine članovi obitelji.
Ukupno imaju 1080 stabala, devet sorata raspoređenih u tri voćnjaka. Želite li ih, Matijašići će vam kilogram prodati za pet kuna. Uspoređujući s prošlim godinama, povećali su za jednu kunu, kao i ostali. Neovisno o tome, imaju stalne mušterije – a krug kupaca usmenim se putem stalno širi – i dalje kupuju. Na taj način, na kućnome pragu, prodaju oko tri tone. U idealnim uvjetima govorimo o spomenutih 30 tona šljiva, od čega Podravka, uobičajeno, otkupi 27 tona.
– Dobro plaćaju, tri kune po kilogramu – ističe Marino zadovoljan cijenom te kaže kako na njih situacija s koronavirusom nije utjecala.
Konkurencije nema, svi imaju svoje kupce. Neke su sorte rane, druge kasne pa su koliko-toliko izbjegle vremenske neprilike. Voće, također, razlikuje dozrijevanje, a osjeti se i u okusu te veličini. Ipak, šljiva je uglavnom – šljiva.
– Nisam razmišljao o tome da nam OPG postane jedini posao. Rizik je prevelik zbog mraza ili tuče. Jedne godine nismo osigurali. Došla je tuča, mogli smo samo gledati i žaliti – pričaju.
U planu je, stoga, obnova nasada, odnosno zamjena starih voćaka novima.
