Ovnoliki kunić posebna je vrsta kunića kojeg zahvaljujući svojoj naravi i poslušnosti sve češće danas možemo pronaći kao kućnog ljubimca.
Upravo uzgojem te vrste bavi se Davor Šestak iz Koprivnice i to već 15 godina. Najveći u njegovom leglu je mužjak od skoro osam kilograma, star godinu i pol dana.
– Ljubav prema kunićima došla je po ocu. On se time bavio, a ja nastavio. Nekada sam ih imao puno više, ali morao sam polako smanjiti broj. Jer, u današnje vrijeme se ne isplati i baš, prodaja slabo ide. Evo baš sam neki dan išao u Mađarsku po jednog kunića te sam morao za njega izdvojiti 50 eura. Cijene sežu čak i do 100 eura – priča nam D. Šestak.
Njegovi kunići su čistokrvni i s rodovnicom. S njima odlazi i na izložbe gdje osvaja medalje i nagrade, osvajao je čak i prva mjesta za svoje primjerke.
– Na natjecanju se strogo gleda sve na životinji. Od boje, oblika glave, ušiju, noktiju, težine… Idem i po raznim izložbama u našoj županiji, ali i izvan nje. Član sam i Udruge malih životinja iz Koprivnice. Družimo se, hodamo po sajmovima i izložbama, razmjenjujemo iskustva. Lijepo nam je – kaže nam.
Na hranu za svoje mekane ljubimce mjesečno potroši do 700 kuna. Da su izrazito pitomi, u to smo se i sami uvjerili jer su nam bez problema prilazili i tražili da ih se mazi, a isto tako opušteno su skakutali po dvorištu i jeli travu.
– Nema neke posebne brige s njima, no opet je malo teže ljeti jer im jako smetaju vrućine. S obzirom na to da imaju puno kila, zna se dogoditi da im stane srce. Više puta sam tako već našao kunića da je zbog toga uginuo. Isto tako, nije dobro za njih da zarade ugriz komarca. I to im smeta za zdravlje, a njihov životni vijek je oko pet godina – ističe D. Šestak.
No, nisu ovi preslatki kunići sve što u svojem dvorištu ima obitelj Šestak. Prostorom ponosno šeću i šepure se mađarski domaći bijeli golub te oni pasmine modeni i to u plavoj i kovanoj boji. Tu su još k tome i tri psa te mačka.
– S njima sam se počeo baviti prije godinu i pol dana. Prijatelj uzgajivač iz Ludbrega, Božo Majcen me nagovorio da ih uzmem i tako sam krenuo. Ovi bijeli su takvi da mogu letjeti pa vole sjediti na krovu šupe ili pak kuće, a modeni zbog svoje težine ne mogu pa zato uživaju u šetnji dvorištem – kaže nam.
Inače, Davor posebnim zvukom poziva svoje golubove da krenu za njim pa ga onda oni slijede u stopu, gdje god pošao. U to smo se i sami uvjerili.
Spomenimo i to da mu u brizi oko životinja pomažu sin Sven i supruga Ksenija. Ona posebno voli bijele golubove pa uživa u druženju s njima.
I ako ste se upitali kako se ovo životinjsko carstvo, s obzirom na raznolikost vrsta slaže, moramo reći da su svi jako dobri prijatelji.
– Ma na gazdu su, svi dobroćudni – kaže nam kroz smijeh ovaj ljubitelj životinja.
