Ma što preporučio, uveo bih u škole pod obavezno barem jedno do dva putovanja izvan Europe – istaknuo je Koprivničanac Vedran Petričić.
Svjetski putnik. Riječi su to koje najbolje opisuju 38-godišnjeg Koprivničanca Vedrana Petričića.
Bujo, kako ga zovu prijatelji, nedavno se vratio iz Etiopije. To je bilo samo jedno u nizu njegovih putovanja. S obzirom na to gdje je sve bio i kakva iskustva donosi s tih putovanja, nismo mogli odoljeti, a da ga ne zamolimo da s nama podijeli svoju priču.
1. Tko je Vedran Petričić?
Radim u Podravki kao podrška tržištima Azije i Afrike, što mi s obzirom na moju glad za putovanjima sasvim odgovara. Osim putovanja, općenito volim sport, nogomet, trčanje u Crnoj gori, bicikliranje…
2. Kada si počeo putovati, kako je sve krenulo?
Prvi let avionom sam imao 2000. godine u Izrael. Prvi malo ozbiljniji put je bio 2004. godine kad je šestero nas krenulo kombijem na nogometno Europsko prvenstvo u Portugalu. Nakon toga pokušavam svake godine ostvariti neko veće putovanje uz nekoliko manjih europskih. Za sada držim dobar tempo.
3. Koliko si do sada zemlja obišao? Na koliko si kontinenata bio, koje su najegzotičnije zemlje koje si posjetio?
Sad si me natjerao da brojim i dolazim do broja 51, od čega je polovica izvan Europe. Neke od zemalja sam samo dodirnuo s jednim-dva grada tako da i u njima ima prostora za ponoviti put. Od kontinenata, bio sam u Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i naravno Europi. Najviše zemalja i vremena sam proveo u Aziji, koja je i dalje najpristupačnija (čitaj najjeftinija ) i malo lakša za putovati od nekih drugih dijelova svijeta.
Hm, što smatraš pod egzotičnom zemljom? Ja bih to svrstao u zemlje koje nisu baš popularne i u centru turističkih destinacija i programa pa bi tako naveo Myanmar koji se počeo otvarati prije nekoliko godina, ali se do prije dvije godine, kada sam bio tamo, još nije osjetio velik turistički utjecaj na lokalno stanovništvo pa je i komunikacija i doživljaji s njima puno jednostavniji i zabavniji. Isto tako zadnje putovanje u Etiopiju se može svrstati pod ‘najegzotičnije’.
4. Nabroji nam neke od zemalja i gradova koji su ti se posebno svidjeli? Zašto baš oni?
Puno razloga mi ovisi o generalnom dojmu neke zemlje. Velik utjecaj ima naravno sama priroda, atrakcije koje zemlja nudi, ali možda čak i veći utjecaj na ukupni dojam mi ima lokalno stanovništvo i ekipa suputnika s kojima putujem, odnosno koju upoznam na putu. Već sam naveo Myanmar kao primjer jer sam prvih 10 dana puta išao sam pa se našao s dvije Belgijanke i dvojicom Australaca te s njima putovao i bio na trekkingu nekoliko dana. S nekima od njih sam još uvijek u kontaktu i to je jedna od dobrih stvari putovanja, da imate nova poznanstva s ljudima iz cijelog svijeta. U krajnjoj liniji imate i besplatan smještaj u njihovom gradu, kao i oni dok dođu u Hrvatsku. Upoznao sam sasvim slučajno i lokalca u Burmi koji se skrivao od vojne hunte koja je bila na vlasti pošto je on napisao nekoliko knjiga o Burmi kritizirajući vlast. S njim sam proveo cijeli dan u Mandalayu i na biciklima smo prošli kroz sve znamenitosti u okolici, druženja u obližnjim selima. Na kraju nije htio ni čuti da mu nešto platim za cjelodnevni ‘tour’ jer je njemu bila čast da mi pokaže ljepote Burme i da čuje mišljenja stranaca o njegovoj zemlji.. To je recimo jedan od događaja koji ti trajno ostanu urezani u sjećanju i koji automatski dižu ocjenu toj zemlji.
Od ostalih zemalja s vrha top liste naveo bih Boliviju – bicikliranje po cesti smrti i spuštanje s 4800 metara nadmorske visine u bolivijsku džunglu na 1300 metara nadmorske visine, Etiopiju, pošto imam najsvježije dojmove s dočekom nove godine na vrhu vulkana s aktivnim lava jezerom, Laos sa spavanjem u kućici na drvetu u laoškoj džungli i kretanjem po šumi sa zip-line mrežama koje su i preko 100 metara iznad tla. Dalo bi se još nabrajati, ali će ti članak biti predugačak.
5. Što si naučio na svim tim putovanjima?
Pa pošto se pretežno krećem po zemljama koje su siromašnije od Hrvatske, da, da ima i takvih, naučiš cijeniti ono što imaš doma. Općenito je nacionalni sport u Hrvata kukanje pa bi svakome preporučio bar jednom u životu put u jednu od takvih zemalja pa će sigurno više cijeniti neke stvari doma. Ma što preporučio, uveo bih u škole pod obavezno barem jedno do dva putovanja izvan Europe jer tako nešto sigurno može bar malo pomoći u izgradnji osobe. Eto, počeo sam sad i pametovati. Uostalom, u tim ‘egzotičnijim’ zemljama šanse za avanturu života su sigurno izglednije nego na maturalcu u Pragu ili u Barceloni.
6. S kim najčešće putuješ? Imaš već neku stalnu ekipu ili?
Uh, svakako putujem. U startu je to bila standardna ekipa od maksimalno tri-četiri osobe pa u zadnje vrijeme to varira od dvoje-troje ljudi pa do odlaska samog na put, kao sada u Etiopiju. Najveći dio putovanja sam odradio sa sestričnom iz Zagreba s kojom dijelim vrlo slične poglede vezane za odabir zemlje pa nije potrebna velika prilagodba.
7. Sve to puno košta i zahtjeva dosta godišnjeg na poslu? Kako to rješavaš?
Ma, sad će za ovo krizno vrijeme ispasti da pametujem, ali dosta često ta putovanja i nisu tako skupa. Naravno, lakše je dok nemaš djecu i obiteljske obveze. No, svako radi ono što voli. Neko kupuje stalno najnovije mobitele, skupu garderobu, a ja nekako radije taj novac stavim sa strane za avionsku kartu. Naravno, sve ovisi o fleksibilnosti osobe i prohtjevima koje ima na putu. U startu možeš napraviti dobru uštedu s kupnjom avionske karte, a nekad i sama cijena avionske karte uvjetuje i odabir destinacije. Smještaj u prosjeku plaćam 50-80 kuna po noćenju, a u današnje vrijeme imate i dosta drugih opcija (couchsurfing, home exchange) gdje vam i ne treba novac za smještaj.
Godišnji je već malo veći problem i pošto moja tvrtka ima kolektivne godišnje odmore tijekom ljeta i zime, onda se i ja više fokusiram na te termine. Tako da sam u posljednjih pet godina samo jednom Božić proslavio doma.
8. Kakva su tvoja općenito iskustva s putovanja, jesi li imao kakvih neugodnosti?
Srećom, negativna iskustva mogu nabrojati na prste jedne ruke. Pretežno su to neke zdravstvene tegobe, a u zadnje vrijeme kašnjenje prtljage. Otkad uz sebe imam šljivovicu na putovanjima, tako su i uobičajeni crijevni problemi nestali. Bila je tu visinska bolest u Boliviji pa sam tjedan dana živio na krekerima i koka čaju, sjećam se nekoliko ogrebotina, masnica, ali dosad ne mogu navesti ni jednu opasniju situaciju, niti jednu krađu, prijetnju… Da pokucam o drvo.
9. Koja su tvoja najpozitivnija iskustva?
Pošto nisam imao baš negativna iskustva znači da je sve ostalo bilo pozitivno iskustvo. Naravno, ima tu puno događaja koji ti se urežu u pamćenje, ali da ne zamaramo ljude.
10. Rekao si da si nedavno bio u Etiopiji, kako je bilo?
Obično je prva reakcija ljudi na spomen odlaska u Etiopiju bila – zašto? Tamo su gladni i nema ničega osim trkača… U razgovoru s ekipom s kojom sam tamo putovao većina njih je dobila isto pitanje. To su te neke percepcije ljudi pošto nemamo puno informacija o tim zemljama, posebno ako nema vijesti iz crne kronike.
Teško mi je opisati ovako ukratko moj put jer je bilo toliko dobrih, čudnih, zanimljivih dogodovština. Ima stvarno puno različitosti od ostalog svijeta. Kao prvo, imaju svoj kalendar pa je kod njih trenutačno 2008. godina i ja sam se pomladio sedam godina. Imaju 13 mjeseci pa se znaju i reklamirati kao ‘Etiopija – 13 mjeseci sunca’, a i vrijeme računaju drugačije od nas pa njima dan kreće u 6 sati dok je kod nas ponoć. Njima dan počinje s izlaskom sunca i tako se ravnaju. Tako da i kod kupnji karata za autobus treba dodatno provjeriti po kojem vremenu je vrijeme polaska da ne bi bilo zabune. To je zemlja s možda i najljepšom prirodom koju sam dosad vidio. Od planinskih masiva preko 4000 metara pa sve do aktivnih vulkana, sulfurnih izvora šarenih boja, Danakil depresije, koji se nalazi 116 metara ispod razine mora. Poznata je i po gradu Lalibeli u kojem se nalazi 13 monolitnih crkvi gdje se i događaju najveća hodočašća i proslava Božića u zemlji.
Na jugu se nalaze nekoliko plemena u Omo dolini sa svojim tradicionalnim običajima. Zemlja je ogromna pa nažalost jug nisam stigao posjetiti, ali nešto moraš ostaviti da se vratiš.
Eto, i samo tih nekoliko informacija mogu dočarati sve različitosti u odnosu na nas. Sve u svemu preporuka svima koji razmišljaju kud bi išli.
11. Gdje je Hrvatska naspram ostalih zemalja? Kakvi su ljudi u drugim zemljama? Je li jaz između bogatih i siromašnih vidljiv jače u drugim zemljama nego kod nas?
U principu moj neki dojam nakon svih ovih putovanja je taj da što je zemlja siromašnija i što ljudi manje imaju to su i sretniji, veseliji, pristupačniji.
Kao što sam već napomenuo, Hrvatska i dalje ima jako puno benefita kojih ljudi nisu svjesni. Dok čuješ da ekipa u Kini gubi svakodnevno tri sata na dolazak i odlazak s posla, a tebi pješke treba 10 minuta do posla, više cijeniš ono što imaš. Da ne govorimo o kvaliteti života, zraka.
12. Kakvi su ti planovi za dalje, koje bi zemlje ili gradove još volio posjetiti?
Ništa konkretno zasad, iako imam u glavi nekoliko destinacija poput Irana, Kube, Kolumbije. Vjerojatno ću malo i po Europi ploviti koji produženi vikend. A koje države bih volio posjetiti? Pokušavam naći jednu koju ne bih volio. Vjerojatno trenutačno Siriju i Libiju. Sada nisu baš poželjna odredišta, ali u budućnosti, ako se situacija posloži, zašto ne.
13. Nešto što želiš istaknuti, a nisam pitao.
Ljudi putujte kad god vam se pruži prilika. Ako ste nesigurni ići sami, ima dosta agencija koji vam organiziraju sve. Ako želite slobodu i veću avanturu, definitivno bih preporučio samostalnu organizaciju. Obično je dosta jeftinije i puno zanimljivije. Ako pak trebate pomoć ili ohrabrenje uz neku pivu, javite mi se.