Koprivnica ima iznimno vrijedan kulturni spomenik, kojemu, blago rečeno, potencijal nije ni blizu ispunjen koliko bi mogao biti. Njega su građani, i njihovi gosti, svjesni praktički samo jednom godišnje, kada se prema njemu slijevaju deseci tisuća ljudi tijekom nekoliko ljetnih dana kako bi iskusili Renesansni festival. Radi se, naravno, o koprivničkim bedemima.
Za razliku od, primjerice, Slavonskog Broda, Varaždina, Beograda, Petrovaradina ili Leeuwardena, da spomenemo samo neke gradove koji imaju bedeme sličnog ili istog tipa, u Koprivnici oni i dalje nisu revitalizirani i nisu u punom smislu dio gradskog identiteta.
No, postoji ideja kojom bi se taj prvorazredni kulturni spomenik obnovio i vratio u prvobitno stanje, a istovremeno bi postao prostor za rekreaciju, šetnje i manifestacije te dio grada u kojemu bi svi mogli uživati.
Tako razmišlja i arhitekt te nezavisni koprivnički gradski vijećnik Antonio Grgić, koji vjeruje da bi, uz određene zahvate, prostor oko bedema mogao dobiti novi život i postati park za 21. stoljeće.
– Postoji jedan dio naše kulturne baštine na koji ne pazimo baš najbolje, a donosi nam puno vezano uz naš identitet. To su bedemi na Bašči. Predložio bih da ih se dovede u originalno stanje te da se napravi projekt obnove bedema. Zlatko Uzelac je napravio urbanističko-konzervatorsku studiju obnove bastiona, to bi bilo stvaranje parka za 21. stoljeće. U Koprivnici već imamo originalan park iz 19. stoljeća, a tamo bi bio novi. Zanimljivo je da je naš bastion staronizozemskog tipa, i po tome je jedinstvena tvrđava južno od Nizozemske. Trebali bismo održavati našu baštinu, a ne je samo raubati – rekao je Grgić na prošloj sjednici Gradskog vijeća Grada Koprivnice.
Kao što kaže Zlatko Uzelac u svom radu ‘Urbanističko-konzervatorska studija i prijedlog obnove prostorne cjeline jugoistočnog bastiona grada Koprivnice’ iz 2011. godine, na koju se Grgić referirao, ostaci nekadašnje fortifikacije najugroženiji su, ali i najdragocjeniji spomenik urbane povijesti Koprivnice te po vrijednosti daleko prelaze ne samo granice grada, već i države.
Dio koji je obnovljen su nekadašnja južna vrata, poznata i pod nazivom Turska vrata ili Oružana. Osim toga, ostatak prostora je pod vegetacijom, dijelovi opkopa se postupno sve više zatrpavaju, zemljani nasip južnog revelina sve se više smanjuje i razgrađuje, a prostor glasije, odnosno vanjske zone fortifikacijske strukture, i esplanade, iliti ravan prostor ispred utvrde, uništava se improviziranim parkiralištima, navodi Uzelac.
Prema njegovoj ideji, izgradio bi se drveni pješački most do gradskih vrata u Oružani, dug 60-ak metara, uklonjen bi bio dio prometnice kako bi se bedemi spojili s južnim dijelom, a rekonstrukciju bi prošli i sami bedemi, koje bi se nastojalo vratiti u prvobitno stanje te ih se spojilo s gradskim vratima.
– Esplanadni prostor nekadašnjeg “sajmišta” uspostavlja se također kao svojevrsni kontrapunkt javnim trgovima na suprotnom kraju povijesne jezgre, kao otvoreni prostor za suvremena “sajmišna”, manifestacijska i sva moguća srodna događanja, ali i kao otvorena travnata parkovska površina s uređenim travnjakom za svakodnevne šetnje i igru – piše Uzelac.
Zanimljivo je da je sam Uzelac gostovao na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, još 2011. godine, kada je tadašnjim vijećnicima predstavio svoju viziju obnove bedema. Tadašnja gradska vlast nije krenula u smjeru tog projekta, a sudeći prema odgovoru koji je dao gradonačelnik Mišel Jakšić na sjednici Gradskog vijeća, najvjerojatnije neće ni ova.
– Apsolutno se slažem s vašim prijedlogom. Voljeli bismo još dvije obilaznice, novi kolosijek, školu na Podolicama, nove vrtiće, besplatne udžbenike, duplo veće stipendije… Postoji nešto što se zove proračun i prihodi i sve takve prijedloge ćemo sukcesivno rješavati – zaključio je gradonačelnik.
