Patrik Lovrek 23-godišnji je Koprivničanac, student na Fakultetu organizacije i informatike, a u budućnosti i profesor informatike. Pjevač, glazbenik, mnogima poznat po dugoj kovrčavoj kosi, narukvicama, prstenju, ali od svega ipak, najviše prepoznatljiv po upečatljivim šeširima koji su njegov zaštitni znak.
Mladić koji je sinoć oduševio na blind audiciji showa The Voice pjevajući pjesmu benda Welshly Arms – Legendary. Osjećaj koji je imao dok je stao pred leđima od njega okrenut žiri, bio je neopisiv.
Ipak, Patrik je prvi put zapjevao s tri ili četiri godine, ali ako ga pitamo kad je to počelo zvučati na nešto što ima potencijala, onda se to prvo pravo pjevanje dogodilo s 15 godina kada je kod kuće vježbao Whistle od Flo Ride.
– Tad sam slušao apsolutno svašta i baš mi je bila dobra i mislim da mi je to bila prva pjesma koju sam otpjevao od početka do kraja. Mislim, zadao sam si ja Stairway to Heaven, ali ako mene pitate, još ju nisam uspio otpjevati baš onako kako se spada, barem ne u originalnom tonu – kaže nam na samom početku Patrik Lovrek.
Glazbeni uzori od malih nogu bili su mu Robert Plant, Jim Morrison s baritonskim štihom uhu ugodnom, Freddie Mercury ipak je klasa iznad svih, pojasnio nam je Patrik, a dopada mu se, naravno, i Dino Jelusić za kojeg smatra da je jedan od najboljih hrvatskih vokala.
Ipak, osoba koja je, naravno uz samog Patrika, shvatila da taj mladić zna pjevati, jest Mihael Kivač, nekadašnji Lovrekov nastavnik, prisjeća se naš sugovornik.
– Mihael Kivač, mislim da je on prvi shvatio da mogu pogoditi tonove. Bio sam sedmi ili osmi razred. Radili smo ljestvicu, a u trenutku kad sam ju uspio pogoditi, otpjevati, bilo je nam je svima onak’ “Kaj?”, a onda sam kasnije u gimnaziji uz profesoricu Dariju Kivač (op.a. ujedno i Mihaelovu suprugu) počeo ozbiljnije pjevati i razvijati rock štih – kaže Patrik.
Što se tiče njegove obitelji, Patrik nam govori kako je djed s tatine strane cijeli život u glazbi, tata ima smisla za glazbu, ali ga to i ne zanima previše, dodaje, dok za svoju majku govori da ima predivan glas i da si kod kuće baš voli otpjevati.
Koprivničanci ga znaju kao pjevača benda The Haze u kojem je na samom početku bio bubnjar, ali s vremenom je shvatio da bi puno više mogao doprinijeti pjevajući pa kad je dečkima iz benda to predložio, prijedlog je objeručke bio prihvaćen.
Što se pak pjevanja tiče, Patriku nije problem priznati da je uvijek jako kritičan prema samom sebi, baš zato je i iskoristio školu pjevanja koja se održava u prostoru udruge FUNK.
– Uvijek mislim da mogu bolje, tu i tamo mi se dogodi da falšam na koncertu ili ostanem bez zraka, ali puno sam bolji i uvijek imam u glavi da mogu bolje. Zato se trudim. Napredovao sam jako u zadnje tri godine i mogu puno više nego prije. U školu pjevanja sam krenuo jer sam htio nešto naučiti, Romanu koja je vodila školu nisam dotad poznavao, ali odmah smo kliknuli. Puno sam od nje naučio – govori.
Kako je vrijeme prolazilo, Patrik se osjećao spremnim za novi izazov. Prijavio se na The Voice. Na predaudiciji, koja ga je odvela na blind audiciju, pjevao je Bijelo Dugme i pjesmu Da te bogdo ne volim. Trenutak kad je shvatio da se nalazi u društvu fenomenalnih vokala, čak i onih koji nisu prošli dalje, a smatrao ih je odličnima, a za konkurenciju kaže da su ‘brutalni’. Isto to misli i za kompletan žiri, a kad je doznao da će u njemu biti po prvi put Dino i Urban, oduševio se.
– Znao sam da želim Dinu ili Gopca, oni su mi bili broj jedan. Kaj se tiče razine energije ja sam Gobac. Na drugom mjestu mi je bio Urban, a na “zadnjem” mjestu sam si ostavil’ Vannu. I onda mi se dogodi da mi se okrenu Gobac i ona, mislim to mi je bilo urnebesno – objašnjava nam, a mi sada još bolje shvaćamo zašto je izabrao baš njega.
Trenutak u kojem si prepušten sam sebi, na neki način pjevanjem se ogoliš pred drugima, a ne znaš kako će tvoj glas, emocija, boja glasa, rašpa, visina ili nizina, utjecati na druge, nije niti malo lagan. Ali, kad čuješ taj zvuk koji znači da ti je netko stisnuo gumb i poželio te u svom timu, vjerujemo da je neopisiv.
– Moment u kojem mi se Gobac okrenuo, joj, neopisivo. Taman držim oči zatvorene, čujem da je netko stisnuo gumb, krajičkom oka u tom trenu vidim da se on okrenuo… ma predobar osjećaj kad znaš da ti se netko okrenuo. Došlo mi je da izaberem Vannu, možda da sam malo duže razmišljao, možda bi ju i izabrao, ali on mi je ipak bio prvi izbor – veselo nam prepričava Patrik.
Za sebe kaže da je prvenstveno showman, nastup mu dolazi prirodno, ne razmišlja o tome što će napraviti, jednostavno je opušten.
– Prirodno mi je to, zabavno mi je skakati po pozornici, ne znam kaj bi radil’ da moram sjediti samo i pjevati. Volim skakati u publiku isto, ne znam kaj da kažem, ugodnije se osjećam dok sam okolo – govori.
S obzirom na to da ovaj mladić jako voli svoj bend The Haze, pitali smo ga za kraj što očekuje od Voicea, a on nam je rekao da očekuje dobru zabavu i medijsku eksponiranost.
– Smiješno zvuči, ali sretan sam kaj će se čuti za moje dečke iz benda. Da su mi rekli da ne mogu kasnije svirati s bendom, ne bih se prijavil. Ne želim biti solo artist, ugodnije se osjećam sa svojim dečkima i s njima mi je najbolje svirati – kaže nam Patrik za kraj.
Što će mu donijeti The Voice i koliko će daleko dogurati, saznat ćemo uskoro. Jedino nam preostaje da uživamo i njegovim budućim nastupima!
Patrik, rasturi!
