Prugovac je malo mjesto u sklopu općine Kloštar Podravski gdje se mnogi bave povrćarstvom, što se vidi odmah po dolasku. Niste mogli ući u Prugovac, a da niste prošli pokraj barem jednog polja ili plastenika zasađenog povrćem.
Među onim vrijednim ljudima koji se dobar dio života bavi povrćarstvom je i Stanislav Strunjak, koji ne samo da je sebi omogućio posao i napredovanje, nego i onima koje zapošljava. Iako smo ga zatekli u vrijeme berbe, odvojio je malo vremena za razgovor s nama.
Obitelj se povrćarstvom bavi od 1993. godine, a do tada su se bavili stočarstvom.
– Glavni razlog za tu odluku bio je jer nije više bilo tova, to se raspalo. Zadruge su se raspale i morali smo se orijentirati na nešto drugo. Već 30 godina bavimo se povrćem i stekli smo određeno iskustvo, što je najvažnije. Imamo svu mehanizaciju, obnavljamo ju stalno, idemo na novije strojeve i u tome nam je puno pomogla naša županija – kaže na početku razgovora Stanislav.
Dodaje da se na EU fondove nisu javljali jer su za malu skupinu preveliki, a za veliku skupinu premali.
– Onda smo odlučili da ne idemo na nekakve milijune. Nismo to htjeli. U plasteniku imamo posađenu papriku rog, a na vanjskom polju salatu, kupus i kelj. Te četiri kulture smo odabrali. Prije smo ih imali više, ali smo se orijentirali na te četiri i da to delamo kak’ treba i da tržište bude zadovoljno, kao i krajnji kupac da vidi da je to kvalitetnije od uvoza – pojašnjava.
Počeli su s jednim hektarom, a sada pod povrćem imaju 12 hektara. Ukupno obrađuju 25 hektara zemlje te je na ostatku posađeno žito, a svake godine na dugom polju sade povrće.
– Imamo osam zaposlenih, a od toga su tri iz Nepala. Prošle godine smo imali četiri, ali su otišli u Portugal. Jedan se vratio i rekao da nije tamo kako su im rekli. Onda smo tražili još dvojicu iz njegovog kraja i sada su došli i stvarno su dobri. Kupili smo im kuću u selu, i imaju besplatno stan i hranu – ističe te dodaje da je danas mladog radnika teško pronaći.
Jednako tako, bilo je teško podići sve ovo na višu razinu.
Dugo je bio predsjednik županijske udruge proizvođača, a upravo zbog te funkcije stekao je vrijedno iskustvo putujući u druge zemlje.
– Austrija je 90-ih godina osnivala zadruge, a mi smo ih trgali. Zadruge su bile nosioci sela. Sami smo se snalazili za tržište kako je tko uspio. Većina nas povrtlara ima svoje kupce i sad je županija htjela, kao i ministarstvo, osnovati zadruge i distributivne centre, ali je to kasno jer nemate ljude koji to žele raditi. Ne radi se o malim količinama. Ako se želi izvoziti, mora se raditi o velikim količinama – pojašnjava.
Iskustvo o uzgoju povrća stekao je godinama bavljenja, ali i slušanjem različitih predavanja.
– Svake godine nešto pogriješiš pa onda vidiš da to ne valja pa druge godine radiš drugačije – govori.
Drugima bi poručio da ne bježe od onog što rade, odnosno, da ne mijenjaju kulture svake godine.
– Trebaju vam barem dvije do tri godine da znate što i kako treba. Zato je bolje znati delati tako. Jedne godine je bolje, druge godine lošije i to je tako u našoj branši – poručuje.
Svoje povrće prodaje na veliko. Surađuje s raznim trgovačkim centrima, a među njima je i KTC za koji ima samo riječi hvale.
– Jako smo zadovoljni suradnjom s KTC-om. S njima radimo jako dugo i s njima smo prvima počeli raditi. Sve ove godine nismo imali niti sukoba ni problema. Sve je stvar dogovora, možemo se dogovoriti k’o ljudi – kaže Stanislav.
Urod naravno ovisi o tome kakva je bila godina, a radi se svaki dan i zahtjevno je.
– Ustajem u pola šest. Zalijem nasad, a radnici dolaze oko pola sedam ili sedam. Kad imamo narudžbe, zna se što se bere ujutro i sve se stavlja u hladnjače. Sve povrće s polja odmah ide u komoru na rashlađivanje da ostane svježe – pojašnjava.
Svoje imanje modernizirao je koliko je mogao, što se i vidi po hladnjačama. Prije 20-ak godina prvi puta je bio u inozemstvu i u Nizozemskoj je vidio da i najmanji proizvođač ima hladnjaču.
– Onda ako vidiš tko je više od tebe, a ima to onda moraš imati i ti. To mi je bio primjer. Ako želiš nešto naučiti, gledaj onog koji je bolji od tebe – jasno poručuje Stanislav.
Svaki put kad ulaže u svoje gospodarstvo, javlja se na natječaje Koprivničko-križevačke županije, a tako je bilo i ove godine. Javili su se na natječaj Potpore male vrijednosti za ulaganja u materijalnu imovinu na poljoprivrednom gospodarstvu u 2023. godini i ostvarili pozamašno sufinanciranje. Stanislav za našu Županiju ima samo riječi hvale, kada je u pitanju potpora poljoprivrednicima.
– Kad nešto kupimo, javimo se njima. Ne mogu reći, županija je jako korektna. Da je Ministarstvo poljoprivrede takvo, rekao bih svaka čast. Naša županija bi trebala biti primjer njima – ističe.
Iako ga malo muči zdravlje jer je imao srčani i moždani udar, u mirovinu ne da jer ga taj posao drži.
– Biljka je najzahvalnije biće na svijetu. Koliko se vi brinete za nju i date joj, ona vam duplo vraća. Isto tako, ako je zanemarite kazni vas na isti način. Popodne kad nema radnika onda znam prošetati poljem i biljka sama kaže je li gladna ili žedna. Samo je moraš paziti i maziti – govori.
Svima, a osobito mladima, poručuje neka se okušaju u poljoprivredi i povrćarstvu.
– Povrće je budućnost. To je zdravija hrana od svega drugoga. Neka država malo više brine jer nas povrtlare muči uvoz. Nemamo ništa plansko, a onda čega nema, daj uvoz. Ako nečega fali i cijena je veća odmah uvoz i cijena ide dolje, ali to je taj uvozni lobi koji je rak rana naše poljoprivrede, ne samo u našoj branši, nego svagdje – pojašnjava te poručuje da prostora za mlade povrtlare ima.
Treba samo početi i biti uporan.
