Šume Podravine i Prigorja posljednjih su dana i tjedana pune skupljača raznih jesenskih plodova, od raznovrsnih gljiva pa do kestena. No, ima i onih koji vide priliku za popunjavanje kućnog budžeta branjem nešto neuobičajenih darova jeseni – žireva.
Jedan od njih je i gospodin Jugoslav Ogrizović zvan Jugo, Koprivničanac kojeg smo zatekli u branju žireva nadomak Jeduševca. Kako nam je rekao, to mu je odlično opuštanje u prirodi, a nešto i zaradi, kao dodatak svojoj mirovini.
– Po kilogramu šumarija daje oko pet kuna. Teško je reći koliko se može dnevno skupiti, ovisi o vremenu, skupljate li na sunčanoj strani ili po vlazi, koliko ste aktivni… Po svojoj procjeni, mogu nabrati 50 kilograma dnevno – kaže nam on. Jednostavnom računicom dolazi se do zarade od 250 kuna dnevno, što je sasvim lijep iznos za dva do tri tjedna, koliko traje sezona.
Ako primjerice bere žireve 15 dana, može zaraditi 3750 kuna.
Iako se tako opušta, skupljanje žireva zahtijeva i određenu fizičku spremnost s obzirom na to da se stalno kleči, a na dan napravi stotine čučnjeva. Ipak, drago mu je da se ove godine, nakon mnogo godina, na to odlučio. Posljednji put je skupljao žireve kada se, kako kaže, još uvijek plaćalo u markama.
Otkrio nam je i na što treba obratiti pozornost kod žireva.
– Žir mora biti potpuno zdrav, ne smije imati klica i ne smije biti šupalj. Najbolje je brati one krupne, jer ako ćete skupljati sitne, to će trajati tko zna koliko. Isto tako, skida im se “kapica” da ne bi dodavala težinu na vaganju – upućuje nas Jugo.
Šumarija zainteresiranim skupljačima preporučuje i koja im vrsta žira treba, tako da Jugo trenutno cilja na hrast lužnjak. Žir se zapravo dalje koristi za sadnju hrastova, no svi znaju i da je dobra hrana za, primjerice, svinje. Unatoč potrebi i sigurnom otkupu, šume baš i nisu prepune skupljača žireva.
– Sve je puno, nitko baš nije brao. To vam je tak – nema ni Jugo pravog odgovora na to.
Treba imati na umu da je za skupljanje žireva potrebna i dozvola, koja se plaća u Hrvatskim šumama. No, pokušavajući saznati kako se do nje dolazi i kolika joj je cijena, našli smo se u specifičnoj situaciji.
Naime, u koprivničkim Hrvatskim šumama tu nam informaciju nisu mogli/znali reći, pa su nas uputili na zagrebačke Hrvatske šume kako bi nas o tome informirala glasnogovornica. Tamo nas je službenik trebao spojiti sa spomenutom glasnogovornicom, no spojio nas je s uredništvom časopisa. Tamo smo konačno saznali da je glasnogovornica službeno nedostupna, a oni ne znaju odgovor na pitanje o dozvoli. Ono što bismo mogli učiniti je poslati e-mail njima, a zatim će oni to proslijediti u Vinkovce. Kada i ako u Vinkovcima odgovore, poslat će mail u Zagreb, a oni će zatim to proslijediti nama. Tako da će znatiželjni čitatelji ipak to morati saznati sami.
Kako bilo, u podravsko-prigorskim šumama na tlu leže tone i tone žireva, koji koriste baš svima, no samo ako ih ima tko pokupiti – kraj će biti pošumljen novim hrastovima, a u vrijedne ruke će doći uvijek potreban novac.
