Tradicija izrade sesvečkih metli seže u daleku prošlost. Prema prastarim sesvečkim legendama prvi izrađivači metli bili su tako vrsni majstori da se je na njihovim metlama moglo letjeti. Nažalost, nakon dugo vremena navedeno znanje se izgubilo.
Danas Sesvečani prave metle od metljike ili metljinja što je naziv za korov, odnosno jednogodišnju samoniklu biljku koja raste žbunasto i može doseći visinu i do dva metra. Nije zahtjevna i uspijeva na svim vrstama zemljišta. Krajem ljeta stabljika postaje drvenasta i počinje da se suši te poprima svijetlosmeđu boju. Metljika se sječe te se suši na suncu i sprema na suho vodeći računa da se ne iskrivi. Znade se vezat i objesit za gredu virjana ili ambara da visi.
Prije početka izrade metle, metljika se očisti. Grančice se ostavljaju samo u gornjem djelu stabljike. Metla je uglavnom sačinjena od jednoga komada više metljika, dok očišćeni dio predstavlja dršku. Metljike se učvršćuju namočenim vrbovim šibama, špagom ili tankom žicom – drotom.
Međutim, najljepše i najučinkovitije su one metle koje se izrađuju od samo jednog komada vrlo bujne metljike koja se od dole prema vrhu učvršćuje trakama od starih krpa i izgleda vrlo privlačno, elegantno i otmjeno, a u ruci stoji lagano i sve čeka da počnete mahati s njome. Od alata za izradu koristi se nož, uže, škare, kliješta, sjekira. Metla se izrađuje tako da se metljinje1 skupi i stavi među koljena te se oblikuje i veže. Na kraju sjekirom na panju se metla obradi i spremna je za upotrebu.
Metle su izrađivale i isprobavale članice Udruge umirovljenika Podravske Sesvete na Etno imanju Josipa Cugovčana.
Tekst: Stjepan Jagić
