Iznadprosječna temperatura obilježila je studeni i prosinac koji nikako nisu opravdali svoje ime. Kako zima nije pokazala svoje pravo lice, odlučili smo se popeti na jedan vrh brijega. Put nas je doveo do 176 stepenica koje vode do kuće smještene na vrhu koji pruža prekrasan pogled na sam Ludbreg, okolno područje i zagorske brežuljke. Susreli smo tamo vesele i ljubazne domaćine, obitelj Dijanošić – Igora i Tanju te njihovog sina Ivana, koji su bili zaokupljeni uređivanjem okoliša oko kuće. A njihova kuća ima svoju povijest…
– Prije nekoliko godina naslijedili smo kuću od Ludbrežanke Emilije Winter. Kuća je podignuta 50-ih godina prošlog stoljeća. Gospođa Winter je bila medicinska sestra, a njezin suprug odvjetnik i predsjednik suda. Mentorirao je mog djeda i tako su se moja baka i gospođa Winter upoznale i družile – ispričao nam je Ivan.
Kuća, okućnica i pogled s brijega su im se svidjeli, voljeli su se doći odmoriti, ali trebalo je održavati okoliš jer prostor je prostran. Kako je vidio potencijal lokacije, Ivan je imao viziju da se kuća preuredi i da bude korisna. Obitelj ga je u tome podržala te su prionuli poslu.
– Odlučili smo kuću preurediti tako da ju možemo iznajmljivati. U ovome kraju ljudi imaju manje-više vikendice u goricama, a naša kuća je na brdu i ima pogled, nešto što je ovdje skroz drugačije – rekao nam je Ivan.
Želja im je bila zadržati sjećanje na gospođu Winter, tako da ima autohtoni starinski stil. Obnovili su, malo po malo, sami cijelu kuću, a priča je počela 2014. godine.
– Najprije smo počeli uređivati gornji prostor, micati stare stvari, čistiti. Sami smo radili fasadu, skidali, izradili, bojali i postavljali prozore i vrata. Namještaj smo renovirali, a slike u su sve originalne – kazao nam je Ivan.
U zatvorenom balkonu, takozvanom zimskom vrtu, bila je smještena mala knjižnica.
– Popisali smo sve knjige, njih 500-tinjak. Dosta je knjiga bilo vezano uz pravo, jer je suprug od gospođe Emilije bio pravnik. Neke su i danas jako vrijedne. Pronašli smo knjige na njemačkom, austrijskom i mađarskom jeziku. Njih smo ustupili antikvarijatu, a neke smo zadržali – nastavlja Ivan.
U prizemlju kuće nalaze se dvije spavaće sobe i kupaonica, a na prvom katu je još jedna spavaća soba, kupaonica, kuhinja s blagovaonicom i dnevni boravak iz kojeg se izlazi u zimski vrt s pogledom na prirodu. A kući je trebalo dati i ime. Kako je iznutra otmjena, znali su da će je nazvati vilom.
– To je bila ideja moje sestre Olje. U početku smo namjeravali nazvati Villa Winter, no, spontano smo je počeli zvati mila. Bilo je pitko i odlučili smo joj dati ime Villa Mila kao spomen na bivšu vlasnicu, Emiliju – kazao nam je Ivan.
Kako je postao nedavno magistar šumarstva, u svoje ruke je uzeo osmišljavanje izgleda okućnice.
– Ove godine napravili smo vanjski bazen i sunčalište gdje se može opustiti uz cvrkut ptica te smo do kraja smo uredili okoliš kuće. Krasno je brdo, a ja volim biljkice. Još ćemo posaditi drveće, možda i pokoji orah, pa da bude jedna prirodna ograda – ponosan je.
Prije dvije godine kuća je stavljena u funkciju i krenuli su s iznajmljivanjem.
– Popunjeni smo cijelu godinu, došli su nam biciklisti iz Novog Zelanda, Poljske, Slovenije. Imali smo goste iz Afrike, gotovo cijelog svijeta, jedino nismo imali Azijate – kazao nam je Ivan.
A njihova knjiga utisaka gostiju, osim prekrasnih riječi, sadrži i crteže djece.
– Neki su vidjeli jelene i srne jer u obližnjoj šumici imaju svoje mjesto i dođu spavati, često ih viđamo. Ambijent je jednostavno drukčiji od svega što su naši gosti vidjeli dosad – kaže.
Kako je Villa Mila dobro ocijenjena od gostiju i ima zamašan broj recenzija, tako su dvije godine zaredom dobili status Superhosta, odnosno postali su primjer domaćina koji se najviše trudi gostima pružiti vrhunsko gostoprimstvo.
– Kad nam dođe gost, jako se trudimo oko njega, jer biti iznajmljivač je odgovornost. Odgovorni smo za svoje goste, za njihovu udobnost, opuštenost i sigurnost. Samo s pozitivnim emocijama i lijepim sjećanjima na mjesto i ono što su doživjeli tijekom svog boravka, sretni i zadovoljni prenijet će svojim prijateljima i obiteljima našu priču – poručio je Ivan.
A gosti koji im dolaze, osim prekrasnog ambijenta i prirode, žele vidjeti i manifestacije u okolnim gradovima te uživati u kulturnim i prirodnim ljepotama, a ljetos ih je najviše oduševio Renesansni festival u Koprivnici.
