Na prostoru Koprivničko-križevačke županije postoje brojne sportske udruge i kolektivi koji već godinama bilježi odlične rezultate, bez obzira na to je li riječ o popularnim ili o onim malo manje popularnim sportovima. Možda i najveći raritet od svih sportskih udruga je Boćarski klub Bulin-Pan iz Križevaca.
Boćanje je u Podravini i Prigorju relativno nepoznat sport s obzirom na to da se veže uz priobalne krajeve. Sigurno ste prilikom ljetovanja na Jadranskom moru primijetili grupe mahom starijih muškaraca koji često, dosta energično i uz poneku kupicu vina, bacaju kugle na betonskom igralištu. Upravo je to boćanje.
Križevački klub relativno je nepoznat na području Koprivničko-križevačke županije, ali već godinama ostvaruje odlične rezultate na području Zagrebačke županije.
– Klub smo osnovali 26. lipnja 2006. godine i povodom svake godišnjice organiziramo Međunarodni turnir Trojki. Ove godine našu proslavu uveličati će ekipe iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije te s prostora čitave Hrvatske, na turniru očekujemo 12 momčadi – najavio nam je na samom početku Stevo Brujić, tajnik Boćarskog kluba Bulin-Pan iz Križevaca.
Krenuli spontano, 2011. napravili stazu koja odgovara standardima
Kaže da se, bez obzira na to što je boćanje okarakterizirano kao ‘primorski’ sport, prva boća u Križevcima bacila upravo od strane Križevčana koji su taj sport pokupili gledajući ga ljetovanju.
– Sve je došlo, zapravo, spontano. Skupilo nas se nekoliko i počeli smo bacati drvene boće iz čiste razonode, a onda smo odlučili oformiti klub i napraviti stazu za boćanje. U početku smo se dosta snalazili, ali 2011. godine napravili smo pravu stazu kod Osnovne škole Ljudevita Modeca, koja odgovara svim standardima Hrvatskog boćarskog saveza – ispričao je Brujić.
Sama pravila i nisu preteška za shvatiti. Svaki igrač igra s dvije boće, a nakon izabiranja strana, bira se koja će strana prva bacati bulin, koji se baca na suprotni kraj terena. Nakon toga, strana koja je prva bacila bulin, baca prvu boću pa igrač iz druge ekipe baca svoju boću. Zavisno o broju sudionika kojih može biti od četiri do šest po ekipi, nakon što svi odigraju svoju prvu boću, s bacanjem svoje druge boće ide strana čija boća ili boće nisu najbliže bulinu. Ne uspije li prvi igrač druge strane dobaciti bliže bulinu, drugi igrač druge strane kreće sa svojim bacanjem.
Niz se nastavlja sve dok netko od strane u slabijem položaju ne dobaci boću bliže bulinu. Ispucaju li svi igrači strane koja nije uspjela približiti bulinu svoje boće, strana koja nije bacala baca svoje, nastojeći još više povećati broj svojih osvojenih bodova. Ekipa koja je pobijedila, odnosno koja je tom nizu uspjela biti najbliža bulinu sa svojim boćama, dolazi u posjed bulina. Ekipe se prebacuju na drugu stranu igrališta, a momčad koja je u posjedu bulina opet prva baca.
Najveći uspjeh je ulazak u Prvu županijsku boćarsku ligu Grada Zagreba
– Klub trenutno broji 29 aktivnih članova, među kojima je i pet mlađih od 16 godina. Trenutno imamo 15 stalnih, registriranih igrača, koji se redovno natječu u ligaškim i kup natjecanjima u organizaciji Hrvatskog boćarskog saveza. Kao klub natječemo se na području Zagrebačke županije, jer nažalost, na području Koprivničko-križevačke županije ne postoji Boćarski savez, tako da se ne možemo natjecati u okvirima naše županije – priča nam Brujić.
Kaže da se u jakoj konkurenciji odlično snalaze, a posebno im je drago da se u njihovom klubu mogu rekreirati i branitelji Domovinskog rata, penzioneri te osnovnoškolci.
– Redovno treniramo, što je i najvažnije, već se par godina borimo za prvo mjesto, a ovu sezonu ćemo gotovo sigurno završiti na drugom mjestu. Rekao bi da je najveći uspjeh u povijesti kluba ostvaren prije nekoliko godina kada smo prilikom reorganizacije lige izborili plasman u Prvu županijsku boćarsku lige Grada Zagreba. Što se tiče većih liga, naravno da su tamo i bolji uvjeti, a ono što je najvažnije, više lige zahtijevaju i momčad koja se natječe u brzinskim disciplinama gađanja. Tako da s obzirom na uvjete, moramo biti zadovoljni s onime čime imamo, mladi smo klub. Po meni, ono što je najvažnije, imamo jednu dobru ujednačenu ekipu s nekoliko pojedinaca koji malo iskoče iz kola u kolo – ističe Brujić.
Naglasak je na druženju, rekreaciji i boravku na svježem zraku
Boćanje nije nimalo jeftin sport, pošto oprema koja sadrži četiri boće i jedan bulin prosječno stoji oko 1800 kuna, a potrebno je imati i adekvatan teren. Cilj je baciti boću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina. Za svaku boću koja je najbliže bulinu, dobiva se bod (punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih te se igra sve dok jedna od ekipa ne postigne 13. punat.
Kao i u svakom sportu, dopuštena su neka posebna pravila. Dopušteno je izbijanje protivničkih ili boća vlastitih igrača, kao i bulina, kotrljati ili baciti boću, a nisu dopuštena bacanja kao da se zakucava niti bacanja kao u bacanju kamena s ramena. Također, nije dopušteno odigravati od ograde, a buća koja je izletjela izvan igrališta ne računa se u daljnjem tijeku igre.
– Boćanje je još uvijek u kategoriji relativno nepoznatih sportova u Hrvatskoj, tako da treba proći još dosta vremena da se kao sport popularizira, iako Hrvatska ima svjetske i europske prvake. Svaki sport istiskuje ulaganje, a sredstva predodređena za boćanje su relativno mala i teško je napraviti neki pomak. Međutim, mogu s ponosom reći da su Križevci prepoznati kao odlična boćarska sredina koja svake godine ugošćuje ozbiljne momčadi iz Hrvatske i susjednih zemalja. Boćanje je sport koji nam puno znači, naglasak je na rekreaciji i druženje, boravku na svježem zraku, što je zapravo i smisao sporta kao rekreacije i zdravog života. I ovim putem pozivamo sve zainteresirane da se uključe u klub i uživaju u ovom prekrasnom sportu – zaključio je Brujić.
Boćanje, bućanje ili balote
U Hrvatskoj je boćanje poznato i pod nazivima balote odnosno bućanje, igra se na ograđenom terenu dužine od 10 do 30 metara koji se naziva zog, odnosno boćalište. Širina terena je od dva do četiri metra, a loptice koje se bacaju nazivaju se boće, izrađene od punog drva ojačanog i učvršćenog čavlima, plastikom ilili kovinama. Boće su kuglastog oblika, promjer nije stalan, ali obično se izrađuje takve da mogu stati u šaku, odnosno tako da mogu ispuniti šaku. Bulin ili bula je najmanja kuglica u igri, izrađena od drveta i obično pobojana crvenom bojom za klasične discipline ili bijele za tehničke discipline, promjera oko 30 milimetra.
