Od kuće do kuće, pismo po pismo i tako na svom biciklu 12 kilometara na dan. Bila kiša ili snijeg, koverta mora stići do svog primatelja.
No niske temperature poštara Josipa Riseka iz Starigrada kraj Koprivnice ne smetaju. U svom 33-godišnjem stažu, na sve je navikao, dok je, kaže, mladim kolegama puno teže.
– Imam duge gaće, čarape, kapu, rukavice i termo odijelo. No kad vadim koverte ili tražim potpis, moram skinuti rukavice. Tri puta za vrijeme radnog vremena se malo zagrijem i sve je lakše – priča nam on.
Njegov je rajon centar grada i ljudi ga već poznaju, a i on njih.
– U mojoj je nadležnosti 800 adresa, od kojih je oko 350 tvrtki, a ostalo su kuće i stanovi. Ljudi me nude čajem, sokom, gotovo svi zovu da se zagrijem, posebno kad je hladno kao sad – smije se on.
No, kaže, kako zimi, tako nije lako ni ljeti kad su velike vrućine, a svaki je dan vani po šest sati.
– Volim svoj posao, ljudima godinama nosim i dobre i loše vijesti. Znali su me i zagrliti i zahvaliti mi kao da sam ja nešto učinio. Promijenio sam do sada puno lokacija i uvijek malo popričam s ljudima, toga danas svima treba – priča nam Josip.
Ljudi su različito rapsoloženi kad ih posjeti.
– Nekad su sretni, nekad su loše volje pa pitam što im se dogodilo. Poštar svašta sazna – smije se on. Neugodna je iskustva imao jedino s psima jer je doživio dva ugriza u nogu.
– A ništa, morao sam na hitnu, obaviještena je policija i vlasnici su morali pse držati pod nadzorom. No sad sam dugo na istom području pa već znam što me gdje čeka – kazuje Josip dok sjeda na svoj bicikl, gura glavu u jaknu da ga ne napuše i po ledu i snijegu pažljivo gazi u nove poštarske avanture.
