Kada vam životni partner ima posao zbog kojega je odsutan veći dio godine, tisućama i tisućama kilometara od doma, to zahtijeva posebnu mentalnu snagu, vjeru i mnogo strpljenja. Kada je taj posao još i takav da svakoga dana do vas mogu doći tragične vijesti o pogibiji nekoga od njegovih kolega, a vi ne znate i ne možete znati istog časa je li vaša ljubav i otac vaše djece i dalje među živima, to zaista mogu izdržati osobe bezgranične snage.
S tim je morala naučiti živjeti Silvana Petrović Premec, supruga hrvatskog vojnika Dejana Premeca, koji se nedavno vratio iz misije u Afganistanu. Šest i pol mjeseci bio je na zadatku u toj dalekoj i opasnoj zemlji, a kada je u medije došla vijest da je tamo u napadu poginuo vojnik Josip Briški, Silvani je vrijeme stalo.
– Vijest me zatekla upravo na radnom mjestu, a u tom trenutku nije bilo moguće uspostaviti kontakt sa suprugom. Jako me potreslo, a ujedno se javio strah za supruga, kako je, gdje je… – prisjeća se Silvana.
Srećom, Dejan se sretno vratio iz Afganistana svojoj obitelji u Drnju, a to mu je bila druga misija koju je tamo odradio. Iako se Silvana pomirila sa suprugovim poslom i zadacima koje ima u Oružanim snagama, odlasci nikada nisu laki.
– Vjerujte, odlasci u misije su uvijek vrlo teški za cijelu obitelj jer smo odvojeni punih šest i pol mjeseci, a kad uzmete u obzir i same pripreme prije misije i mnogo duže. U ovakvom poslu smatram da je obitelj vrlo bitna, štoviše najvažnija, jer bez podrške obitelji takve zadaće u misijama bilo bi vrlo teško obavljati. S njegovim poslom nosim se kao i mnoge supruge vojnika, uz podršku koju mu pružamo kćer i ja nosim se hrabro i ponosno, kao i on sam u obavljanju svojih zadaća – kaže nam Silvana.
Sedmogodišnjoj kćeri, koja je ove godine krenula u prvi razred, morala je objasniti što njen otac radi i zašto ga često nema kod kuće.
– Još uvijek se sjećam tih početnih prvih par teških koraka kada smo zajedno krenule prvog dana put škole, dok je suprug u to vrijeme bio u Afganistanu. Vrlo je teško i stresno nositi se sa suprugovim poslom, a kada su i djeca u obitelji još je i teže. Morate im objasniti gdje je otac. Tako smo i našoj kćeri objasnili da otac odlazi zemlju Afganistan gdje pomaže siromašnim ljudima i djeci te joj pokazali fotografije gdje vojnici dijele djeci slatkiše u školama kako bih dobila sliku što otac radi, a da je prigodno njenoj dobi te tako i sama ponosila njegovim poslom. Naravno da dijete u vrtiću ili školi svašta čuje od ostale djece, djeca često gledaju filmove bez roditeljskog nadzora neprimjerene svojoj dobi i tada moram objašnjavati kćeri da to nije bas sve tako – navodi Silvana.
Da se nosi sa svim tim pomaže joj i njen karakter, kako nam kaže. Život shvaća kao jedan veliki izazov, svestran kao što je i ona sama.
– Rekla bih da sam temperamentna, uporna u svemu, tvrdoglava u pozitivnom smislu, ne odustajem olako, a s druge strane vrlo sam senzibilna i humana – kaže ona o sebi.
Silvana je zaposlena u Zavodu za prostorno uređenje Koprivničko-križevačke županije kao referentica za financije i uredske poslove te poslove vezane uz EU projekte, a u slobodno vrijeme već se niz godina bavi politikom te je vijećnica u drnjanskom Općinskom vijeću. Osim toga, uživa u prirodi, životinjama i raznim hobijima.
– U vrijeme odsustva supruga, osim druženja s kćeri i naših svakodnevnih šetnji s kućnim ljubimcem, mopsom Lunom, uživala sam u održavanju okućnice, posebice malog jezerca sa koi šaranima te odlazila na jahanje, što mi je hobi. Volim otići na ranč mog dragog kolege Zdenka Bana, koji me i naučio jahanju, da uzjašem svoju ljubimicu i otisnem se livadama u kas i stopim sa prirodom cvrkutom ptica i povjetarcem u kosi – dočarava nam Silvana, a dodaje i da obožava ribolov.
Kao samosvjesna i izgrađena žena ne dopušta kompromise ni u vlastitom stilu. Zna što voli, u čemu se dobro osjeća i to se reflektira na njenim odjevnim kombinacijama.
– Rekla bih da volim sportsku eleganciju i čistu eleganciju u posebnim prilikama te sam obožavateljica cipela visokih potpetica. Nikad ne kupujem trendovske stvari niti jeftine jer više volim imati svoj stil i da bude kvalitetnije. Držim se po tom pitanju modne uzrečice „manje je više“. U slobodno vrijeme čisti sportski stil. Obožavam shopping iako na kraju redovito nakupujem više za kćer nego za sebe. U ormaru klasika, od elegantnih haljina, košulja, poslovnih hlača, traperica do običnih bijelih pamučnih majica. U svemu preferiram neutralne boje uz pokoju malo življu haljinu. Nikada ne bih zasigurno obukla na sebe kratku pripijenu i dekoltiranu odjeću – odlučna je Silvana.
Planovi za budućnost su joj jednostavni i usmjereni na dobrobit ljudi koji ju okružuju – pomoći, podariti, razveseliti.
– Svaki dan za mene je novi izazov i prilika da se dogodi nešto lijepo i zanimljivo, pa makar samo tužnom licu podarila osmijeh. Želim zdravlja svojoj obitelji, a sebe vidim i u nekom humanitarnom radu jer pomaganje siromašnima, prije svega djeci, je nešto što nema cijenu, a čovjeka ispunjava – zaključuje Silvana.
Kako se ova svestrana i elegantna žena snašla u ulozi modela, pogledajte na našim fotografijama.
