Blagdan Svih Svetih je pred vratima. Dan je to u godini kada će se većina nas uputiti prema grobljima i prisjetiti u tišini svojih preminulih. Upalit će svijeću, donijeti cvijeće… Najvjerojatnije će to biti buket krizantema ili multiflora.
Uoči Sisveta proizvođači cvijeća s poslom gotovo ne staju. Predaha nema ni na OPG-u Mađarić u Kapeli Podravskoj koji se u ludbreškom kraju uzgojem cvijeća bavi već četiri desetljeća.
– Užurbano je tijekom cijele jeseni, a naročito pred ovaj veliki blagdan kad je, svakako, najnapornije i najzahtjevnije za cijelu obitelj i zaposlene – kaže nam Karlo Mađarić (27), nosilac obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji se s bratom Darkom (40) profesionalno posvetio cvjećarskoj proizvodnji.
Obojica ističu kako je cvjećarstvo složen i obiman obiteljski posao koji su zavoljeli uz majku Mariju i oca Mladena.
– Mi smo odmalena u cvijeću, učili smo od roditelja pa smo nastavili, a oni nam i dalje pomažu. Za uzgoj cvijeća nemate neku literaturu iz koje biste mogli učiti. To je čista praksa – govori nam Karlo čiji je OPG jedan od najvećih proizvođača cvijeća u ludbreškoj Podravini.
Uz puno rada i odricanja, ali naročito volje i ljubavi prema cvijeću, proizvodnja se prostire na 7000 kvadrata. Veliko je to imanje s desetak plastenika i staklenika na kojem trenutno uzgajaju maćuhice, razne trajnice, ciklame, krizanteme bijele, žute i ljubičaste… a šarenilo otvorenog prostora seže do šuminke, govori Darko.
– Krizantema i multiflora raste 25 tisuća, a maćuhica 60 tisuća. Širom unutarnjeg prostora staklenika posadili smo zvijezde za Božić, jaglace za proljeće, sto vrsta trajnica, a ljetno rezano cvijeće, gladijole i lizijantusi, sad idu svome kraju – upoznaje nas.
Cvijeće s ovoga gospodarstva svoje kupce čeka na zagrebačkim tržnicama, Trešnjevki i Kvatriću, te u veleprodaji na Žitnjaku.
– Trenutno su najtraženije jesenske maćuhice, multiflora i lončne krizanteme. Naša multiflora je od 20 do 30 kuna, ovisno o vrsti i dimenzijama, ali je možda na tržnici u maloprodaji nekoja skuplja. Krizanteme u tegli su od 30 do 50 kuna. To je neka realna cijena, kako je bila i prošle godine – otkrivaju Mađarići.
Osim toga, posredovanjem Zadruge Varaždinski cvijet čije je sjedište u Ludbregu, cvijeće plasiraju u trgovačke centre, jer jedina u Hrvatskoj ima certifikat Global Gap koji proizvođačima omogućuje vjerodostojnost na tržištu, izvornost i tržišnu zaštićenost, a potrošačima provjerenu kvalitetu.
– Mi smo jedan od rijetkih OPG-a koji ima tu oznaku kontrole kvalitete – ističe Karlo.
Ljudi vole cvijeće i svaki čovjek bi nešto kupio, ali kupovna moć, kažu, nije dobra. I užitak je vidjeti kako biljke rastu, napreduju, kada se sve zazeleni i postane šareno. No, potužili su se kako se od cvjećarstva živi sve teže.
– Problem je što je sve poskupilo, previsoki su troškovi i ulaganja. Najviše odlazi na prijevoz i zagrijavanje staklenika gdje je tisuće božićnih zvijezdi koje polako dozrijevaju u grijanim staklenicima u kojima temperatura mora biti 20 stupnjeva Celzijusa. Ostali prostor dogrijavamo da se cvijeće ne smrzne, a tu su i drugi izdaci – kaže.
Troškovi proizvodnje su jako visoki, ističe Darko, uglavnom je previsoka cijena repromaterijala kojemu se cijena povećavala u nekoliko navrata, a cijene cvijeća ostale su na istoj razini.
– Tegle za cvijeće, razna gnojiva, celofan, plitice, ambalaža u koje se pakira… svi naši dobavljači su digli cijenu, a moramo to kupiti, dok cijenu cvijeću ne možemo dići. To je problem. Zemlja nam je isto velika investicija – kaže.
Nekad je proizvodnja cvijeća bila unosnija: proizvelo ga se manje, ali se dalo puno zaraditi, a danas treba puno proizvesti, a malo se zaradi.
– Ljudi hranu moraju kupovati, ali cvijeće koje je tu da nam uljepša život, nažalost, za većinu postaje nešto što si ne mogu priuštiti. Nije to više kao nekad, jer je ljudima postalo luksuz koji se kupuje samo za posebne prilike – mišljenja je Darko.
Inače, cvjećarstvo je sve, samo ne jednostavan posao. Biljke zahtijevaju cjelodnevnu njegu pa nema ni satnice, niti blagdana. Cvijeće traži pažnju, mora se o njemu brinuti svaki dan.
U proizvodnju je uključena cijela obitelj, a tu je i šestero radnika koji su složna ekipa pa je svakodnevni rad lakši i ugodniji.
– Posao je to u kojem smo 24 sata, jako je malo vremena za odmor, naročito kad je jesenska sezona i pred blagdan Svih svetih. Proljetna je sezona malo lakša, ali vremena za odmor je malo – kažu Karlo i Darko Mađarić, braća koja, otkada znaju za sebe, žive s cvijećem i za cvijeće.
– Svaki dan šetamo i pratimo rast svojih krizantema, maćuhica, jaglaca, ciklama, božićnih zvijezda. Volimo cvijeće, ne možete raditi nekoga posla ako ga ne volite. A sve cvetje nam je isto drago – poručili su na kraju.
