U plavo obojen, s veselim šarama pri dnu te ilustracijama iznad njih, bibliobus koprivničke Knjižnice i čitaonice Fran Galović na prvu ostavlja simpatičan dojam. Na drugu, govorimo o golemom vozilu u čijoj se unutrašnjosti nalazi hrpa knjiga. Je li lako njime manevrirati? Čisto sumnjamo.
– Prvih sam se dana vozila sporo radi privikavanja na vozilo i naših uskih i dosta loših cesta. U nekim se mjestima i dalje polako vozim jer su ceste uske i oštećene – govori Anastazija Vedriš, 20-godišnjakinja koja je u lipnju postala vozačica bibliobusa.
Mlada Koprivničanka, po struci vozačica motornog vozila i tehničarka cestovnog prometa, prateći stranice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje naletjela je na oglas za posao koji podrazumijeva obilazak vrtića i škola. Svidjelo joj se. Odlučila se prijaviti. Priznaje kako ju je isprva bilo strah sjesti za volan toga knjižničnog čuda. Kako ću parkirati i skretati, pitala se. No, čim je počela, bojazan je nestala. Četiri mjeseca kasnije njime znatno lakše upravlja.
Teret ljulja bibliobus, što je naglašeno prilikom snažnijeg vjetra
Da biste uopće imali pravo voziti bibliobus, potrebno je na vozačkoj dozvoli ispuniti redak C kategorije. Razlog je u tome što teži više od 3500 kilograma te pripada skupini teretnih vozila, dok B kategorija uključuje ona do 3,5 tona.
– Na stajalištima se najčešće parkiram u rikverc. Shvatila sam koliko si mjesta moram uzeti s obzirom na veličinu vozila. Samo pratim zadnji kraj – pojašnjava nam, nastavljajući.
– Teret u bibliobusu raspoređen je na bočnim stranicama, što je drugačije u odnosu na ostala teretna vozila. Tijekom vožnje teret dosta ljulja bibliobus. Kada puše malo jači vjetar, osjeti se jače ljuljanje. Cijelo vrijeme volanom moram ići lagano lijevo-desno – dodaje Anastazija koja je vještinu tesala prošlo ljeto vozeći drva za ogrjev u Međimursku županiju.
Bibliobus je prevezao boktepitaj koliko knjiga, pregazivši 200 tisuća kilometara. S tom brojkom na umu, kvarovi su neminovni. Jedno jutro tako nije htio upaliti.
– Zvali smo majstora i problem morali riješiti dalje u Varaždinu. Bibliobus je ipak već puno prošao, starije je vozilo pa su i kvarovi češći i iz tih razloga ponekad ne možemo obići stajališta – govori Anastazija, koja na taj način uči o dijelovima vozila i popravcima.
Temeljite li stresnost posla na prethodnim opisima, posao vozačice bibliobusa čini se zastrašujućim. Anastazija staje na kočnicu, potvrđujući kako nije uvijek tako. Prepričala nam je kako radni dan započinje u 7 sati isključivanjem punjača koji dovodi struju za svjetlo, internet i ostala sredstva bitna za rad. Prije no što se zaputi na teren, priprema taho listić i putni rad list. Tada kreće obilaženje stajališta prema utvrđenom rasporedu. Ukupno ih je 53. Na svakome stoji od 30 minuta do dva sata, ovisno o broju korisnika.
Otkrila nam je kako se najviše knjiga posuđuje u Novome Virju s čijim je mještanima, kaže, suradnja zbilja fantastična.
– Kada završimo sa svim stajalištima toga dana, idemo u spremište i pripremamo knjige koje su korisnici zatražili za idući dan. Točim gorivo pa bibliobus ide na čišćenje ispred knjižnice. Uzimamo novu građu i krećemo prema kampusu, u garažu. Nakon parkiranja, spajam ga na struju i radim administrativne poslove oko putnoga naloga i taho listića – opisala je, sretna što radi s ljudima, osobito djecom.
Što ovaj posao čini lijepim?
Dobar tim s Anastazijom čini Valentina Mikec, voditeljica službe od koje uči tajne knjižničarskog posla. Osim toga, pomaže joj prilikom navigacije na mjestima loše preglednosti. Njih dvije najviše knjiga izdaju predškolcima i školarcima te djelatnicima vrtića i škola. Slikovnice, dječje zabavne knjige, stripovi, lektire, trileri, krimići i ljubavni romani omiljena su građa.
– Zavoljela sam čitati nakon srednje škole. Draže mi je uzeti knjigu i pročitati par stranica nego vrijeme provoditi na mobitelu. Najviše čitam prije spavanja – kaže Anastazija, ljubiteljica životnih, povijesnih i ljubavnih romana u čijim je rukama trenutno djelo Hannah Beckerman Kad bih ti barem mogla reći.
Tu se istu ljubav prema čitanju Anastazija i Valentina trude svakodnevno potaknuti. Program Rastemo čitajući podrazumijeva mobilne kutije u kojima se nalaze kvalitetne slikovnice, knjige, priručnici za odgajatelje, tableti i animirani filmovi koji se daju na dugoročnu posudbu u vrtiće za njihove predškolske skupine. U sklopu Čitamo i družimo se u bibliobusu djeci čitaju priče i slikovnice, upoznavajući ih sa samim vozilom i dostupnom građom. Tu je i Bibliobus vam dovodi u goste kojim, kaže i sam naziv, najčešće za predškolce i osnovnoškolce organiziraju književne susrete, igrokaze, predstave i predavanja. Književne kutke za osnovne škole koje nemaju knjižnicu ili dovoljno ukoričenih djela i slikovnica oformljuju kroz (U)Čitaj mi knjižnicu. Nisu zaboravili ni na starije osobe i osobe s invaliditetom koji željene knjige mogu dobiti na kućnome pragu.
– U ovome su poslu najljepši rad i druženje s djecom, vožnja kojom ujutro vidiš predivne izlaske sunca te priroda koja iznova iznenađuje bojama i svakim prolaskom našim podravskim selima bude drugačija – slikovito zaključuje Anastazija.
