Prekodravlje, dio Podravine omeđen rijekom Dravom s jedne i mađarskom granicom s druge strane, svojevrsno je slijepo crijevo u Koprivničko-križevačkoj županiji. Prilično udaljeni od ostalih mjesta, a pogotovo središta županije, mještani su tamo uglavnom zaokupljeni poljoprivredom i previše brige o ostalim stvarima ne vode. Možda je upravo to jedan od razloga zašto se ovaj dio županije crveni kada je cijepljenje protiv korone u pitanju.
Naime, kao što smo pisali početkom tjedna, Općina Gola je uz Podravske Sesvete i Novo Virje među onima u kojima su mještani najmanje procijepljeni. U ponedjeljak je ta brojka iznosila 25 posto, što znači da je tek svaki četvrti stanovnik Prekodravlja cijepljen. Da stvar bude još zanimljivija, jedina je to općina u našoj županiji kojoj je na čelu doktor medicine. To je Stjepan Milinković koji se nedavno upustio u svoj sedmi mandat, što znači da je na čelu općine već 25 godina.
Sve to bio nam je dovoljan povod da sjednemo u automobil i uputimo se prema istoku županije, prema Prekodravlju, kako bismo napravili reportažu s tamošnjim mještanima i iz prve ruke pokušali doznati zašto su uglavnom negativno nastrojeni prema cjepivu.
Šutnja je zlato u Gotalovu, ne i Goli, Novački, Ždali…
Krenete li iz smjera Šoderice, Gotalovo je prvo mjesto na koje će vas put dovesti. Iako treće po veličini u toj općini, zainteresirane za razgovor nismo pronašli. Točnije, jesmo, ali kada smo ih informirali da bismo ih službeno snimili i fotografirali, jednostavno su odustali. Tek smo pronašli jednu kandidatkinju, ali s obzirom na to da je iz Zagreba i da ovdje navrati tek povremeno, u tom slučaju smo mi odustali. Sljedeća točka bila je Gola, središte općine, jer smo Otočku lukavo izbjegli.
Za razliku od Gotalova, gdje na ulici nismo vidjeli gotovo nikoga, Gola je, ipak, življe mjesto, tako da smo tamo i došli do zainteresiranih mještana. Prvi je pred nas stao Željko Bogadi (68), koji se još nije cijepio, ali bude ovih dana.
– Bio sam u MUP-u, ali nisam ništa obavio, jer me nisu pustili unutra. No, neću se zbog toga cijepiti, već zato što moram u bolnicu na pregled, a bez potvrde ne mogu – rekao nam je Željko, koji je koronu prebolio, ali potvrdu nema, jer nije bio kod doktora. Kaže, nije bilo potrebe.
Bez razloga se diže panika, covid potvrde su nepotrebne i beskorisne
Misli da su covid potvrde nepotrebne i beskorisne.
– Ne sviđa mi se to uopće. Mislim da se bez razloga diže panika, da je to obična gripa i ništa drugo. Isto misle i moji ukućani. Živim sa suprugom, sinom, snahom i troje djece, no nitko nije cijepljen. Ja ću se sad jer moram, ali ostalima ne pada napamet – završio je Željko.
Nešto dalje, kod Podravske banke, zaustavili smo i 73-godišnjeg Vladimira Ramača. On se, pak, cijepio i svima predlaže isto.
– Ja sam se dvaput, sad čekam treću dozu, a cijepio sam se i protiv gripe. Istina, imao sam nekih nuspojava, jer sam se cijepio AstraZenecom, ali sad je sve ok. Cijepila se i žena, koju sam jedva nagovorio, ali sin se ne da. On ne vjeruje u to, baš kao ni većina mještana ovdje. Zašto? Ne znam, ali pozvao bi ih da ne riskiraju sa zdravljem – poručio je Vladimir.
Ne žele se cijepiti i boje se da im cijepljenje ne nametnu kao obavezu
Ispred mjesne trgovine razmijenili smo nekoliko rečenica i s Magdalenom, našom najmlađom sugovornicom. Tek joj je 19 godina, a poput većine, nije se cijepila.
– Trenutno o tome ni ne razmišljam, baš kao ni moji roditelji. No, vidjet ćemo što nam nosi budućnost, jer vidimo da nas polako prisiljavaju na cjepivo, a to mi se ne sviđa. Smatram da bi i cjepivo i potvrde trebale biti samostalni izbor svakoga i bojim se da ne idemo u dobrom smjeru. Eto, neki dan nisam mogla ući u poštu, a strah me da potvrde ne nametnu i na faksu, jer studiram – napomenula je Magdalena.
Nakon Gole put nas je odveo u obližnju Novačku. Selo koje je prilično raštrkano bilo je pusto poput Gotalova, no oni koje smo sreli po dvorištima, bili su nešto pričljiviji. Pogotovo Ivan Pavlović (72), koji je stao pred nas iako je imao posla oko kuće.
Nismo se cijepili i zdravi smo, a sestra se cijepila dvaput i dobila koronu
– Nisam pametan i ne znam kaj bi rekel o tome. Nisam se cijepio, jer nisam siguran u cjepivo. Svako priča svoje, a ja sam i onkološki pacijent. Bio sam operiran prije 10 godina i ne usudim se ići po cjepivo. Ni ja niti itko od mojih. Žena, snaha, sin, unuk, nitko se nije cijepio, ali se zato moja sestra i to dvaput. I znate kaj? Dobila je koronu. I ona sad ima potvrdu i može ići kamo hoće i nekoga zaraziti, a ja koji sam zdrav ne mogu nigdje – rekao nam je Ivan i nastavio svoju priču s primjerom.
– Te potvrde, to je jedna velika bedastoća. Recimo, u ponedjeljak sam bio u koprivničkoj bolnici i nitko me nije pitao za potvrdu. Onda sam išao na poštu platiti račune i nisam mogao, ali su me pustili u banku. Mislim, kaj je to? Kakve su to bedastoće? – pita se naš sugovornik, kojega smo pitali i za mišljenje zašto se ljudi u Prekodravlju ne cijepe.
– E to vam ne znam, ali odvojeni smo od ostalih, ljudi su dosta na zraku i valjda misle da nema potrebe. Znam da mnogi misle da je to obična gripa, a s time se i ja slažem – zaključio je 72-godišnji Ivan.
Cijepljeni se čude malom postotku cijepljenih
Cijepila se nije ni Ana Robnik (43), također iz Novačke, koja nije bila zainteresirana za fotografa. No, zato je s novinarom popričala.
– Imala sam koronu, ali ne i simptome. Potvrdu imam i zato se nisam ni cijepila. I mislim da će tako ostati. Ako se baš budem morala, to će biti Johnson & Johnson, jer se cijepi jednom dozom. Ako me općenito pitate, mislim da bi i cjepivo i potvrde trebali biti osobni izbor i mislim da se tome svemu daje previše prostora – rekla nam je Ana.
Kod nje u dvoru bio je i Mirko Turi, penzioner iz Gole. Njega je, pak, šokirao podatak da se na području općine cijepilo samo 25 posto mještana.
– Ma nemojte me zezati, nisam znal da se tak malo ljudi cijepilo. Ja jesam, i to dvaput, a budem išao i po treću dozu. I pozval bi i ostale da se cijepe, iako sam čuo sve i svašta. Eto, moj susjed u Goli se cijepio, ali je, ipak, dobio koronu. Zato možda mnogi i imaju negativno mišljenje o svemu tome – zaključio je Mirko.
U Ždali nas dočekala Tuđmanova bista i Željka koja se među rijetkima cijepila
Za kraj, nije nam bilo druge nego uputiti se i prema Ždali, najudaljenijem mjestu u Prekodravlju. Nakon sedam kilometara vožnje iz Gole, uglavnom uz žicu mađarske granice i prekodravsku šumu, stigli smo u ovo selo u kojemu praktički nije bilo žive duše. U središtu mjesta, nasuprot crkve, dočekala nas je bista Franje Tuđmana i nekoliko klinaca, no nigdje punoljetnih osoba.
Produžili smo prema ulici koja vodi prema groblju i Futvajdi, tamošnjem nogometnom igralištu, no ni tamo nismo imali sreće. Primorani, vratili smo se prema crkvi i krenuli u nešto žešću potragu. I uspjeli smo nakon nekoliko minuta. U dvorištu jedne obiteljske kuće zamijetili smo ženu srednjih godina, koja je bježala od nas ko’ od vraga. Kada smo joj pojasnili da nam je jedina nada smekšala se i stala pred nas. Doznali smo da se zove Željka, da ima 37 godina i da je jedna od rijetkih koja se cijepila u Ždali. Tako nam je barem poručila.
– Svi vele da sam bedasta kaj sam se cijepila, ali ja se dobro osjećam i čekam treću dozu. Nije bilo prisile, nije bilo ničega, to je bila moja volja. Stric mi radi na psihijatriji u bolnici i on me potaknuo – rekla nam je.
Željka: Muž i svekrva nisu se cijepili, a najveći problem je Gola
Troje ih živi u kući, a ona se jedina cijepila.
– Ostali su čvrsto odlučili da ne žele cjepivo, baš kao i susjedi pa i svekrva. Možda sam jedina u ulici koja se cijepila. S druge strane, roditelji su mi se cijepili, sestra također, i nitko nije imao nikakvih problema. Kada smo već kod problema, odite u Golu, tamo ima najmanje cijepljenih, a najviše bolesnih – ispratila naš je Željka iz Ždale.
Njezine riječi smo poslušali i vratili se preko Gole, ali prije povratka i popričali s načelnikom Stjepanom Milinkovićem. Kao što smo u početku naveli, po struci je doktor medicine, ali je u mirovini, a u općini ga svi cijene. Vidi se to i po rezultatima, jer već 25 godina vlada Prekodravljem.
– Živim po malo, seljački kak’ bi se reklo. Malo štala, malo kuća, malo općina, no ne mogu se žaliti. Bitno je da sam covid negativan, a duhom pozitivan – rekao nam je na prvu ni ne sluteći da smo upravo zbog covida došli.
Kada smo mu predočili podatke o procijepljenosti i objasnili da mu je općina jedna od rijetkih u županiji koja se crveni, pomalo se iznenadio i izrazio žaljenje zbog toga.
Milinković: Tu žive marljivi ljudi, puno rade vani i na cjepivo ne stignu misliti
– Iskreno, mislio sam da je procijepljenost puno bolja i žao mi je što je takva statistika. No, moram se obraniti i reći da nisam više stručno u tom poslu i ne pratim brojke tako revno kako bi možda trebao. No, ono što znam je to da smo kroz godinu organizirali dvije akcije cijepljena u općini i nadali smo se dobrom odazivu, ali smo se i prevarili. Računali smo da će doći barem 200 mještana, ali nije bilo ni blizu te brojke. Pričalo se o raznim nuspojavama nakon cijepljena, neki su i preboljeli, a vjerojatno je i strah prisutan kod ljudi. Ovaj zadnji put bilo je 60-ak mještana ako se ne varam, ali ima i onih koji su otišli u Koprivnicu na cijepljenje – pojasnio nam je Milinković.
Kaže da se on cijepio tri puta i želio svojim primjerom potaknuti ljude, ali bezuspješno zasad.
– Doprinos je dala i općina, smatram da nam i stožer dobro radi, ali moram reći da se ljudi, dok nisu u kućama, drže pravila. Vidi se to kada idu na misu, u mljekaru, banku i tako dalje. Možda jesmo u slijepom crijevu, ali Prekodravlje ne odumire i tu žive marljivi ljudi. Puno rade, pogotovo kroz ljeto kada su na poljima, imamo i veliki broj zaposlenih, gospodarski gledano, situacija je, također, dobra i ljudi vjerojatno ni ne stignu razmišljati o cjepivu. Zato nam podaci ne idu na ruku – mišljenja je.
Statistika ne ide u korist, ali Prekodravcima ne stvara nikakve probleme
Dodao je da je umrlo nekoliko starijih mještana koji bi vjerojatno bez korone još bili na životu, ali da nekih većih problema zbog virusa nisu imali.
– Gledajte, imamo stotinu djece u vrtićima, u šest grupa, i tu nema nikakvih problema. Imamo i lijepu školu sa sportskom dvoranom, imamo 37 udruga, moćne vatrogasce, tri nogometna kluba, oko 160 OPG-a, 600-tinjak zaposlenih i nitko od njih nije imao probleme ili prestao s radom. Sve funkcionira normalno, ali statistika je neumoljiva i ta brojka nam ne ide u korist, iako nam ne predstavlja nikakve probleme – zaključio je Milinković.
I tako smo, nakon nekoliko provedenih sati uz mađarsku granicu, ostavili Prekodravce, njih nešto više od 2100, na miru. U svakodnevnim poslovima i sa svojim problemima. Sveprisutni virus to za njih, kako smo imali za čuti, sigurno nije.
