-1 C
Koprivnica
Petak, 22. studenoga 2024.
No menu items!
- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -
INSPIRATIVNA PRIČA

FOTO Puna četiri desetljeća Ivica Ferenčić vidio je poput ostalih. Kada je oslijepio, nije očajavao, već je postao četverostruki europski prvak u kuglanju
F

Koprivničanac je kvalitetni sportaš prve kategorije. Predsjednik je županijske Udruge slijepih te, bez obzira na to što ima manje od tri posto vida, aktivan član zajednice. Šali se čak kako danas, otkako je u invalidskoj mirovini, nema ništa manje aktivnosti nego ranije.

Ne propustite

Kao mladi momak, Ivica Ferenčić (53) u jugoslavenskoj vojsci regrutiran je među strijelce. Njegov se život činio u redu i dok je bio u Hrvatskoj vojsci pa kasnije radio u koprivničkoj tvornici obuće. Dioptrija od -3,5 nije mu stvarala nepremostive probleme.

– Osjetio sam kako nešto nije u redu s mojim vidom. Naočale mi više nisu odgovarale – prisjeća se 2007. godine.

Otišao je oftalmologinji.

– Morate ići u Vinogradsku bolnicu u Zagreb na dodatne preglede kako bismo ustanovili slaže li se moj nalaz s onim drugoga liječnika – najavila je liječnica.

Ustanovili su kako je riječ o degeneraciji makule. Otopio se pigment u centru oka.

– Otada sam se mučio. Radio sam još tri-četiri godine, nakon čega sam morao u invalidsku mirovinu – dodaje.

Foto: Ivan Balija
Športska udruga slijepih Podravina broji 30-ak članova. Bave se raznim sportovima, primarno kuglanjem // Foto: Ivan Balija
Na posljednjem Europskom prvenstvu osvojio je četiri zlatne medalje

Danas okolinu prati tek periferno. Nije i neće očajavati, iako bi bilo očekivano i apsolutno razumljivo. Prihvatio je situaciju. Zamislite, puna četiri desetljeća vidio je sasvim normalno. A onda odjednom gotovo potpuni mrak, tek tih mizernih tri posto vida što mu je ostalo. Razgovarate li s njime, ne gleda vas direktno jer ste mu mutni. Zna da ste osoba, ne i koja.

– Ne javiš li mi se, proći ću pored tebe, možda pozdraviti, s time da neću znati tko si – govori nam.

Razgovarate li s njime, shvatit ćete kako ga životni duh nije napustio.

– Ne razmišljam o svojem vidu. Prilagođavam se. Idem, idem, idem! Ne znam koliko vi dobro vidite. Moj vid, ovo što mi je ostalo, za mene je super – iznenađuje nas, pomalo impresionira.

Na nedavno u Koprivnici održanom Europskom prvenstvu za slijepe i slabovidne Hrvatskoj je osigurao četiri zlatne medalje! Dvije godine ranije jedno drvo, kako zove čunj, dijelilo ga je od sjajnijih medalja, od srebra. U tome se vidi s kakvim žarom, s kakvim sportskim motivom Ferenčić frče kugle. Nije dovoljno nastupiti, čak ni osvojiti broncu i ponosno otići kući. Ne, ne, ipak je on kvalitetni sportaš prve kategorije. Izvanrednim postignućima zaslužio je trenericu, i to u vidu Liljane Picer, kao i asistenta-dodavača.

Foto: Ivan Balija
Kuglačice i kuglači B1 kategorije bacaju s mjesta, a kugle im dodaju asistenti, kao u Ivinom slučaju // Foto: Ivan Balija
Koja je razlika između kuglanja zdravih te slijepih i slabovidnih osoba

Objasnio nam je kako se u klasičnome kuglanju baca u 15 punih, čemu slijedi 15 čišćenja. Slijepi i slabovidni kuglači gađaju samo pune. Čim kažemo slijepi i slabovidni, jasno je kako ne vide svi jednako. Podijeljeni su u tri kategorije, o čemu odlučuju oftalmolozi: B3, B2 i B1. B3 natjecatelji gađaju najbliže videćim kuglačima. Mogu iz tri koraka, s jednom rukom bez asistenta ili s dvije ruke. Postotak njihova vida omogućava im da samostalno shvate koliko su srušili. Ferenčić je u B2. Status mu je na četiri godine utvrđen klasifikacijom u Rumunjskoj. Mora bacati iz jednoga koraka s jednom ili dvije ruke, a ima i opciju stajati na mjestu dok mu asistent dodaje kugle i govori što je srušio. Preostala je B1 kategorija potpuno slijepih natjecatelja. Svi kreću iz iste pozicije, zbog čega preko očiju imaju povez. Kugle koje im asistenti dodaju rolaju s mjesta.

– Bilo je strašno. Imao sam četrdesetak promašaja! – smije se Ferenčić dok priča kako se uopće prije deset godina našao u kuglanju.

Čim je primio dijagnozu, uključio se u Udrugu slijepih Koprivničko-križevačke županije, čiji je danas predsjednik. Nedugo zatim postao je i dio Športske udruge slijepih Podravina. S kuglanjem ga je pobliže upoznao pokojni član Franjo Polančec.

– Točno se sjećam, u B3 kategoriji na prvome natjecanju srušio sam 430 čunjeva – vrti po glavi pa izbacuje točan podatak.

Prijelomnom točkom mogli bismo označiti odlazak u Zabok. U gradu Krapinsko-zagorske županije upoznao je Marija Muškardina. Legenda kuglanja za slijepe i slabovidne pozvala ga je i uputila: “Kada kuglaš, raširi prste i pruži ruku!”

– ŠUS je tada bio na niskim granama glede kuglanja. Nije mi imao tko pokazati osnove – govori višestruki osvajač medalja koji je nakon razgovora s Muškardinom ušao u dubinu sporta.

Foto: Ivan Balija
Na prvome natjecanju ostvario je rezultat od 430 čunjeva. A danas… // Foto: Ivan Balija
Ferenčić: Sve je manje slijepih sportaša

Županijska Udruga slijepih i slabovidnih broji 180 članova, od čega je trećina stalno aktivnih. ŠUS ih, pak, ima 30-ak. Uz kuglanje, mogu se baviti radiogoniometrijom, šahom, streljaštvom, pikadom…

– Nažalost, sve je manje slijepih sportaša jer je potrebno uložiti puno vremena, truda i novca. U Koprivnici nemamo javni prijevoz. Ipak je potrebno doći iz Koprivničkog Ivanca, Đelekovca, Peteranca, Virja i drugih mjesta. K tome, slijepe osobe trebaju pomoć, a volontera je sve manje – ukazuje Ferenčić na probleme koji govore kako nije problem u želji i volji slijepih i slabovidnih, već u organizaciji, pri čemu je zahvalan županijskom Kuglačkom savezu na mogućnosti korištenja koprivničke kuglane.

Na tome tragu, u Koprivnici je prometna situacija za slijepe i slabovidne po njemu zadovoljavajuća. Na svemu novome što se gradi ili adaptira, članovi udruge traže za vlastito kretanje potrebne dodatke poput taktilnih staza. Križevci i Đurđevac, smatra, nisu na istoj razini, premda tvrdi kako i s njima redovito razgovaraju.

Svjestan je kako se bez novca ne može. Ima ga i za slijepe i slabovidne, ali po njegovu ukusu – nedovoljno. Primjerice, kaže kako mu status sportaša prve kategorije u smislu financija u Koprivnici donosi apsolutno ništa. Da je u Zagrebu, na račun bi mu sjedalo više od dvije tisuće kuna.

Foto: Ivan Balija
Slijepi kuglu bacaju s mjesta koristeći obje ruke // Foto: Ivan Balija
Kvalitetni sportaš prve kategorije

Neovisno o teškoj situaciji, Ferenčić će i dalje ustrajati – kako na pravima svih slijepih i slabovidnih, tako i na ostvarenju vlastitih sportskih ciljeva. U Apatinu, u Srbiji, gdje bi se nagodinu trebalo održati Europsko prvenstvo, želi obraniti četiri prva mjesta. Bit će teško, siguran je.

Ali, on je kao kvalitetni sportaš prve kategorije – čiju fizičku pripremljenost provjeravaju godišnje na Kineziološkom fakultetu – na to naviknut.

– Kakav sam bio, takav sam i sada – zaključuje Ferenčić, istaknuvši na kraju kako mu je obitelj, na čelu sa suprugom Ankicom presudan oslonac.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Facebook komentari / dostupni ukoliko ste prijavljeni na svoj FB profil (Komentiranjem prihvaćate naše uvjete korištenja).

Ne propustite

- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -

Najnovije

SupersportHNL

Farmaceuti u Puli s rezervistima došli do velike pobjede, digli su se na šesto mjesto!

Kovačević je bio na velikim mukama uoči odlaska kod Istre u 14. kolu Supersport HNL-a. Bez oba standardna stopera,...
- Oglasni prostor -

Vezane vijesti

×