Proslava Vincekova ima kod nas dugu tradiciju, u ludbreškom kraju također. Vinogradari svetog Vinka posebno poštuju, samo sveti Martin dijeli kod njih isti status.
Vincekovo vinogradari obilježavaju rezidbom prvog trsa, što označava početak nove sezone poslova u vinogradu, pa su zato najprimjereniji stihovi stare kajkavske popevke: “Trsek moj zbudi se, dugo si spal”. Vjeruje se da će se blagoslovom vinograda, običajem rezanja grančica, zalijevanjem starim vinom trsa “okićenog” domaćim kobasicama i špekom osigurati dobra rodnost. Uvijek za taj običaj gazda pozove prijatelje, pajdaše i mejaše jer to je početak nove vinogradarske godine, a poslovica kaže: “Ak za Vincekovo sunce svetli, puno vina bude v kleti”.
Tako je i Udruga vinogradara Trsek obilježila početak nove vinogradarske godine. I to krajem siječnja kod kipa svetog Vinka u Sigečaku. Iako je vrijeme bilo oblačno, hladno i bez snježnog pokrivača, na starinskom običaju pokrštenja goric i posvećenja trsovih grančica okupilo se oko 200 ljudi. Svatko tko je došao, dobio je kobasicu na štapu koju je mogao ispeći na obližnjoj vatri, okrijepiti se kuhanim vinom i gemištom. Nakon toga održana je prema starinskim običajima ceremonija rezidbe vinove loze i zalijevanja trsa starim vinom uz nezaobilaznu scenografiju gdje na žici vise kobasice i špek. Špek simbolizira želju da ove godine izrastu veliki grozdovi, a kobasice trebaju dočarati koliko će mnogo grozdova izrasti.
– Svaki vinogradar koji drži do svojih goric treba do Jožefova lozu obrezati, do Đurđeva je povezati, do sv. Sofije okopati, za Ivanje početi špricati, za sv. Bartola klopoca postaviti, za Malu mešu grozdje pribrati, za Miholje grozdje pobrati, za Lukovo poslušati mošteka jel se primiril, za sv. Martina mošteka pokrstiti i za Vincekovo to se ponoviti – poučio je prisutne meštar Trseka.
Crkveni obred posvećenja triju trsovih grančica vodio je vlč. Mislav Mikac koji je poželio svim vinogradarima manje bolesti u njihovim vinogradima i uspješnu vinogradarsku godinu.
Blagoslovljenu će lozu vinogradari staviti u staklenke s vodom te ostaviti na sobnoj temperaturi sve do Cvjetnice. Do tada bi se trebali vidjeti mali listići i pokazati sitni grozdići.
– Donio sam tri grančice graševine s po tri pupa koji simboliziraju “oca, majku i djecu”. Starinski običaj nalaže da svaki pravi vinogradar koji imalo drži do sebe mora na Vincekovo pogledati svoj vinograd. Čini se da se naši ljudi tog običaja jako dobro pridržavaju – kazao nam je Branko Kežman, predsjednik Trseka.
Vrijedni ludbreški vinogradari ne posustaju unatoč poteškoćama. Vremena za hladnu zimu još uvijek ima jer pred nama je nepredvidljiva veljača, a možda i ljeto za biljke ne bude previše stresno. Ako sve to ipak izostane, tu su nova saznanja o vinogradarenju i vinu koja će se moći razmijeniti na prvim vinskim radionicama koje će se održavati u programu 28. izdanja velike Međunarodne izložbe mladih vina koja se od ove godine zove VINCEKOVO.
Trsek vodi vrlo dobra ekipa ljudi, domaćini su susretljivi i uvijek sve organiziraju vrlo kvalitetno.
– Izložba je odavno prerasla ludbreške okvire i značaj običnog društvenog događaja jer to je najstarija izložba mladih vina u državi. Zasigurno je imala presudnu ulogu u podizanju kvalitete vina ludbreškog kraja na tako zavidnu visinu, na vina s kojima se možemo ponositi – poručio je Branko Kežman.
Svi vinogradari i vinari “pod listom” udruge Trsek s radošću vas očekuju 31. siječnja 2020. u velikoj izložbenoj dvorani hotela Crnković na kušanju odabranih i medaljama nakićenih vina ludbreškog kraja, ali i najboljih vina naših susjednih regija i država.
Legenda o zaštitniku vinogradara
Ludbreški vinogradari uzeli su za zaštitnika svog vinogorja svetog Vinka (Vincentiusa) i napravili kip s njegovim likom koji zajedno s postoljem doseže visinu od čak 15 metara. To je najveći kip svetog Vinka u svijetu koji u ruci drži tri trsove grančice, simbol rodnosti vinove loze. Kip je osvijetljen te je s regionalne ceste Ludbreg-Koprivnica vidljiv i noću. Vinko je živio tijekom četvrtog stoljeća u Zaragozi u Španjolskoj za vrijeme zloglasnog rimskog cara Dioklecijana. Prokonzul Dacijan ga je grozno mučio kako bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija. Pokušao je to učiniti nudeći mu raskoš no čim su ga položili u meku, mirišljavu postelju, preminuo je. Dacijan ga je dao baciti zvijerima, ali legenda kaže da je doletio gavran i obranio mučenikovo tijelo. Tada su ga povezli na morsku pučinu i bacili ga s kamenom oko vrata, no more ga je čudom izbacilo na obalu. Stoga sv. Vinka još zovu “onaj koji pobjeđuje”.
