Svi stanovnici Kloštra Podravskog, ali i šire, sigurno su bar jednom čuli za umjetnicu Ružicu Kralj. Ona se već dugi niz godina bavi slikanjem na svim podlogama i svim tehnikama, oslikavanjem guščjih jaja, heklanjem, ručnim vezom i još mnogim drugim vrstama umjetnosti kroz koje izražava svoje osjećaje. Inspiracija joj dolazi u trenutku, a teme koji prikazuje su najčešće vjerske tematike.
– Slikanjem se bavim od 1974. godine. Slikam na staklu, platnu, keramici, drvu, ma na svemu što mi dođe pod ruku – priča nam R. Kralj.
Guščja jaja koja oslikava prvo se šest sati kuhaju zajedno s orahovom korom.
– Tako dugo se kuhaju da u slučaju puknuća ne bi došlo do neugodnih mirisa. Dok se jaja ohlade stavljam ih van na zrak. Ta jaja su iznesena još prošle godine i čekaju svoj red – kaže.
Dodaje da joj jaja osigurava lokalni veterinar Neven koji ima inkubator za jaja.
– Smeđa boja na jajima dobiva se kuhanjem u orahovoj kori i onda s nožićem stružem po površini jaja i oslikavam željene uzorke, a nakon toga jaje premažem s bezbojnim lakom radi zaštite boje. Oslikavanje traje popriličnu dugo, otprilike oslikam po tri jaja dnevno – priča Ružica.
Za jednu sliku joj treba otprilike dan ili dva, a za vezove na stolnjacima puno više.
Izložbe, kako kaže, nije nikada imala, a sobu u kojoj nastaju njezina djela pretvorila je u pravu malu galeriju. Izlagala je samo na Danima starina koji se obilježavaju u sklopu Dana općine Kloštar Podravski.
– Za kupnju slika nitko nikada nije bio zainteresiran i nisam dobivala nikakve ponude, a jaja se prodaju i lista čekanja je dugačka – priča R. Kralj.
Najčešći motivi su joj cvjetni i vjerski, ali voli slikati i životinje i ljude.
– Naši kloštranski svećenici su mi rekli da napravim nešto biblijsko. Ja sam napravila, a izložba nikada nije održana – kazuje.
Dodaje da se radovi svima sviđaju, ali samo ako su besplatni, a kruha od toga nema. Jaja prodaje po 20 kuna, a u njih je uloženo jako puno truda i vremena.
Osim guščjih jaja, oslikava i pačja. Njih oslikava temperama i stavlja šljokice i sitne kamenčiće.
– Jaja sa šljokicama nikada nisu prolazila, rekli su mi da je tržište prezasićeno s time. Volim ručne radove, ali volim i da ih netko i vidi – zaključuje.
Kaže da je svoje slike poklanjala samo liječnicima koji su joj spasili život. Za sebe kaže da voli iskrene ljude, a muljatore odmah prokuži.
Svo svoje slobodno vrijeme posvećuje slikanju. Suprug ju je napustio kad je kćer imala samo osam mjeseci i nikada više nije pitao za nju. Svu svoju ljubav posvetila je upravo njoj i sad uživa u svakom trenutku provedenom s njom i troje unučadi. Oni su joj najveća podrška i inspiracija.
