Danas je sve manje pravih seoskih dvorišta, odnosno poljoprivrednih gospodarstava kakvo je nadomak ‘središta svijeta’ kod obitelji Gizdavec u Karlovcu Ludbreškom, naselju općine Sveti Đurđ.
Površinu pred kućom krasi veliki cvjetnjak, uz kuću je ulaz u dvorište i manja okućnica, a zatim ograda koja dijeli prvo od drugog dijela dvorišta. Onog za potrebe poljoprivrede, nekad osnovne djelatnosti svakog seoskog domaćinstva, obitelji.
– Vučni smo delati, vredni smo. Odnavek smo imali poljoprivredno gazdinstvo sa životinjama, kak je općenito na selu bilo, a sad je rijetkost. Istina, danas je manje isplativo nego prije, ali nekak ide – kazuje nam ljubazna Ružica (61), gazdarica kuće, koja nas je dočekala sa širokim osmijehom.
U ovom pitomom selu živi sa suprugom Vladimirom (67), a kao prava poljoprivredna obitelj, uz svoj redoviti posao, godinama su držali krave i bavili se proizvodnjom mlijeka.
– Kako je otkupna cijena bila mala i puno brige oko njih, pa dok se sve zbroji i oduzme, nije se više isplatilo – kazuje nam pokazujući svoje dvije kravice, dva teleta, kobilu i svinje. Zbrinuti su u pomalo uskom drugom dijelu dvorišta na kojem je ‘grunt’ i ima svega: štalice, svinjca, prostora za poljoprivrednu mehanizaciju i priključke, veliki štagalj kao čuvar dvorišta.
Sada se bave uzgojem koza, proizvodnjom kozjeg mlijeka i sira. Posjetili smo ih u sezoni jarenja pa tako gotovo svakog dana na svijet dolaze mladi jarići. Na imanju obitava 10 koza, jarac i 16 kozlića – najstariji su stari dva tjedna, a neki tek nekoliko dana.
– Potakla me kolegica s posla, Anica Vuk, 2019. godine. Uzgajala je koze, a kako smo suprug Vlado i ja malo stariji, predložio je da se okrenemo kozarstvu, jer je koze lakše hraniti nego krave, a u obitelji svi volimo mlijeko. Njezina familija je baš imala jariće pa nam je dva ponudila. Zatim smo kupili jarca, tako da sada imamo svoje carstvo – govori nam Ružica kojoj ove domaće životinje nisu novina.
Naime, kad je njihova kćerka Gordana bila malena, brojnom carstvu društvo je pravila i jedna koza. S razlogom.
– Goga je imala bronhitis i kozje mlijeko joj je pomoglo jer je ljekovito, izliječilo je bolest. Jako je korisno za sve koji imaju probleme s plućima, posebno bronhima. Dobro je i za alergičare, a odlično za kožu – ističe vrijedna Ružica koja pravi i izvrstan kozji sir, prgice, sve od kozjeg mlijeka s vlastitog imanja.
Mlijeko i sir proizvodi za potrebe obitelji, a nešto i pokloni.
Govori nam kako život na selu ne zna za vikende i praznike, raditi i brinuti se o kozama i imanju treba svakodnevno.
– Dojimo dvaput dnevno i za to nam treba otprilike sat i pol ujutro i isto toliko navečer – napominje.
U svemu joj pomaže i suprug Vladimir, koliko mu druge obaveze to dopuštaju. Obrađuju i svoju zemlju, kaže nam da njihove koze najviše vole grickati kukuruz i zob.
– Više puta na polju i pokosim dok je zeleno, to živini puno znači – govori.
Koliko Gizdavci uživaju u poslu najbolje svjedoče njihova nasmiješena i ozarena lica, ali nije im lako. Seoski život ipak ima svoje fizičke izazove, a oni su, kaže Ružica ‘v letima’.
Preslatke kozice i jarići spremno nam dolaze pozirati čim ih pozovemo. Dok ih mazimo, Ružica nam otkriva neke svoje naume koje bi željela ostvariti na svome malom obiteljskom gospodarstvu. Odaje nam da joj je želja napraviti mini siranu za proizvodnju kozjeg sira, a lice joj pritom obasjava radost i ponos kakvu osjećaju samo ljudi kada pokazuju plodove svojeg rada.
