Dvije utakmice odigrao je Slaven Belupo na Gradskom stadionu Ivan Kušek-Apaš otkako se nogomet vratio nakon pauze uzrokovane epidemijom koronavirusa. U prvoj, u polufinalu Hrvatskoga kupa, nakon preokreta poražen je od Lokomotive, dok je u sklopu 27. kola HT Prve lige remizirao s Goricom.
Večeras je, dakle, po treći put zaredom sastav trenera Tomislava Stipića igrao na vlastitome travnjaku, ponovno bez gledatelja, tražeći prvu pobjedu. Protivnik je, u ovotjednom 28. kolu domaćeg prvenstva, bio Osijek, sastav uz čije su se ime nakon Kup utakmice s Rijekom vukli brojni repovi. No, da su se nakon psihički i fizički teške utakmice uspjeli vratiti na pravi put, odnosno u borbu za drugoj mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka, slavonska momčad trenera Ivice Kuleševića dokazala je minimalnim slavljem nad Lokosima par dana kasnije.
Sada su, pak, doputovali u Koprivnicu na noge Farmaceutima koji su gotovo osigurali sedmu poziciju, premda Stipić upozorava kako ništa nije gotovo. Uzevši u obzir da zbog tri žuta kartona nije bilo kapetana i jednog od dosad kvalitetnijih Farmaceuta, Gorana Parackog, nužno je u sastavu bilo napraviti nekoliko promjena. Posljednju trojku ispred Slavenova vratara Ježine činili su Soldo, Mikulić i Božić kao današnji kapetan. Ponovno je pet igrača bilo u sredini, s time da su po bokovima napadali Goda i Bogojević, između kojih su bili Bačelić-Grgić, Brković i Lulić. Naprijed je, uz standardnog Krstanovića kojega još dva pogotka dijele od okruglih 100 u HNL-u, bio Lima. Brazilac je, spomenimo, zamijenio Jeffrena koji je osjetio manje probleme s aduktorom tijekom prošloga tjedna.
Osijek je na teren istrčao s Majstorovićem, kapetanom Škorićem i Lončarom u zadnjoj liniji. Kleinheisler i Jugović bili su u sredini sredine, a Grgić i Talys desnoj i lijevoj strani. Ispred njih startali su Marić i Bočkaj te Mance u samome vrhu. Osječka vrata čuvao je Ivušić.
Istaknimo kako je utakmica započela minutom šutnje za preminulog Stanka Orlovića – Paju.
Žustro i zanimljivo, pa mir, pa žustro i zanimljivo, pa mir.
Točno 19 sekundi prazne tribine Apaša čekale su prvu priliku. Tada je, naime, Mance pokušao iz gotovo nemogućeg kuta, i to slabijom, lijevom nogom, pogodivši vratnicu. Premda je Osijek krenuo s visoko postavljenom zadnjom linijom, istu je ubrzo spustio čime se i tempo utakmice privremeno umirio. Osim što, kao što je rečeno, Stipić nije mogao računati na Parackog, u desetoj minuti ostao je i bez Mikulića čije je koljeno nastradalo u naoko bezazlenom duelu nasred terena. Tako je u 13. minuti njegovo mjesto popunio Zirdum, a 30 minuta kasnije zaradio i žuti karton nakon što je glavnome sucu Mariju Zebecu, čini se, bilo dosta njegovih akumuliranih prekršaja.
Od 20. do 40. minute bilo je, pak, dosta uzbuđenja. Lulić je u 18. minuti lijepo pokušao iz daljine, no same u Ivušićeve ruke. Minutu kasnije i Bogojević, a u 20., pa u 22. Krstanović – prvo iz teške pozicije s lijeve strane, a zatim i iz njemu najdražeg skoka koji mu je ubačajem pripremio trkački raspoloženi Lulić. No, lopta nije vidjela okvir. Osijekova igra bila je nagnuta na lijevu stranu gdje su kombinirali Talys i Bočkaj kao ipak ofenzivniji dvojac u odnosu na drugu stranu gdje je ulascima u sredinu prijetio Marić, inače vrlo, vrlo sličan igrač Manceu. Upravo potonji u 24. nije dobro zahvatio povratnu loptu Bočkaja.
Mladi Brković dobio je priliku startati od prve minute, a dobio je i odličnu priliku u 33. minuti kada je sa sedam-osam metara pucao i promašio sve što je mogao. Stipićeva reakcija na taj je trenutak bila posebno emotivna, kao i tijekom ostatka susreta provedenog na samome rubu trenerskoga prostora. Ono što smo više puta ove sezone mogli vidjeti, i čemu se nogometni romantici vesele, jest slobodni udarac koji izvodi Bočkaj. Više je puta pogađao, dok je sada ponovno bio opasan, iako je lopta prošla pored lijeve vratnice. Koloplet opasnih i poluopasnih prilika zaključili su u 38. minuti Lulić s jedne i Mance s druge strane nakon loše reakcije Zirduma čiju je pogrešnu procjenu ispravio Ježina.
Sve što je nedostajalo bili su – pogoci
Nema potvrde, no velika je vjerojatnost kako su brojne pogreške napravljene u kratkome roku Zirduma koštale nastavka igre, s obzirom na to da je umjesto njega Stipić u igru ubacio Glavčića. Istovremeno, Godu je povukao na jednog od trojice u posljednjoj liniji. Spomenimo i kako je trener Kulešević iz gostujuće svlačionice na teren poslao Ndockyta, očigledno sa željom hvatanja punoga plijena koji mu je potreban kako bi ostao u borbi za drugo mjesto.
Lima, koji iznimno rijetko ulazi u zaista ozbiljne prilike, dobro je tukao u 55. minuti. Dobro je, međutim, reagirao i Ivušić, odbivši loptu u korner. Pet minuta kasnije, pokazat će se, bila je to i jedina ozbiljna Brazilčeva prilika. Zamijenio ga je drugi Južnoamerikanac, Jeffren, čiji su pas i lucidnost – koju potvrđuje i mnoštvo ključnih lopti podijeljenih u posljednjim utakmicama – ono što je nedostajalo u Slavenovim otvaranjima tijekom današnjeg ogleda. Utakmica je i u nastavku imala dosta sadržaja, neovisno o tome što je na semaforu stajalo 0-0. Tako je, recimo, Mance dobro testirao Ježinu koji je zaustavljenim pokušajem dodatno obogatio popis dobrih reakcija.
Valja posebno naglasiti 74. minutu i dvostruku Stipićevu zamjenu. Umjesto Krstanovića i Brkovića ušli su Šego i – Liklin, veznjak koji je time zabilježio prve minute u seniorskom dresu. I, u 88. minuti, odmah dobio žuti karton. Da ne može samo kreirati, Jeffren je pokazao u 87. minuti isprobavši udarac s dvadesetak metara. Nažalost, domaćin nije poveo jer je lopta zatresla samo zaštitnu mrežu iza gola.
A do kraja nijedna od dviju danas suprotstavljenih momčadi nije povela. Svakome je pripao po bod u, zapravo, sadržajnoj utakmici kojoj su samo nedostajali pogoci. Prema Stipićevoj reakciji, a kad se sjetimo i 4-0 poraza od Osijeka ove sezone na istome travnjaku, Slaven je zadovoljan ishodom. Osijek, pretpostavljamo, nešto manje.
HT Prva liga, 28. kolo, 20 sati, Gradski stadion Ivan Kušek-Apaš:
Slaven Belupo – Osijek 0-0 (0-0)
