Svi drugi su mi bili važniji od mene same. Bolest me osvijestila, nažalost, da sebe stavim na prvo mjesto. Jer, ako želiš pomoći drugima, prvo moraš biti dobar prema sebi i dobro sa sobom, pa tek onda možeš drugima pružiti pozitivno. Sada znam da sam ja ta koja treba biti najvažnija sebi i koja se najviše voli – započela je svoju priču o pobjedi nad karcinomom dojke Sanja Kovač Mikulec (49) iz Koprivnice koja se sa zloćudnom dijagnozom susrela s 46 godina, u veljači 2018.
– Redovito sam radila samopregled dojki i prilikom tuširanja uočila promjenu u odnosu na prošli mjesec – napipala sam kvržicu. Otišla sam na liječnički pregled kod svoje liječnice opće prakse dr. Dragice Fodor Polančec. Poslala me na daljnje pretrage, a mamografija je pokazala da kvržica nije dobroćudna – govori Sanja koja je nakon prvotnog šoka, kad je saznala dijagnozu, odlučila jednostavno prihvatiti da ima rak i krenuti u borbu.
– Pomislila sam: Što sad trebam napraviti da ga jednostavno pobijedim? Razgovarala sam sama sa sobom. Kako taj karcinom čim prije izvaditi iz tijela, to mi je bila glavna misao – prisjeća se.
U čitavu “priču”, kaže, krenula je korak po korak.
– U početku sam bila izgubljena, nisam znala što me sve čeka i kako se ponašati da bi cjelokupan proces liječenja imao pozitivan ishod. Doktorica Polančec i onkologica Iva Kardum Fucak bile su mi velika potpora i usmjeravale me te upoznale s načinima liječenja. Vjerovala sam im da ću biti bolje, ali i općenito sam u tijeku liječenja slušala liječnike – govori.
Od kad je napipala kvržicu, do operacije na Institutu za tumore u Zagrebu kod dr. Ivana Milasa prošlo je, kaže, otprilike tri tjedna.
Daljnje liječenje, kazuje, nastavila je u koprivničkoj bolnici pod vodstvom dr. Ive Kardum Fucak, gdje i danas ide na redovne kontrole.
– Sve se odvijalo brzo. Nakon četiri tjedna, već sam primala kemoterapije u Koprivnici. Nisam slušala tuđe priče, ni čitala internet, jer je pun dobrih i loših informacija. Ako se u lošima pronađeš, odmah “padneš u komu.” Zato sam se okružila s pozitivnim ljudima – ističe, jer, osim tjelesne patnje, emocionalni distres je vrlo često izvor dodatne tuge oboljelih.
Sanja je bila toga svjesna, ali i da je pomoć drugih ljudi sa sličnim iskustvom, stručnjaka, kao i bliskih članova obitelji, u takvim situacijama iznimno važna, ako ne i presudna. Ističe da je uživala veliku podršku svoje obitelji, supruga i troje djece, roditelja, sestara, divnih kumova, prijatelja, kolega s posla…
– Za vrijeme kemoterapije imala sam mogućnost i sreću što sam mogla raditi. Petkom bih odlazila na kemoterapiju, kroz vikend se odmorila i u ponedjeljak iznova krenula na posao. Moji kolege u Podravskoj banci su imali beskrajno puno razumijevanja – priča nam.
Počela joj je opadati kosa i to joj je, kaže, bio najveći šok.
– Ugledati grumen kose u ruci… to me najviše pogodilo kao ženu, čak teže od operacije, mada sam bila upoznata s posljedicama. Taj vanjski dio me najviše pogodio, jer se vidjelo – otkriva.
No, nalazi su bili dobri i Sanja je pobijedila karcinom te je danas zdrava žena, posvećena prvo sebi, a onda i svima kojima treba.
– Čitala sam knjige o samopomoći s pozitivnim pričama koje su mi pomogle, jer je psiha, zapravo, u svemu najvažnija. Vjerovala sam u sebe, ustrajala i odlučila iz svoje bolesti izvući najbolje – ističe.
U koprivničku Udrugu Nada, koja okuplja žene oboljele od raka dojke, uključila se kad je prošla čitav proces liječenja, jer je, govori, htjela čuti stvarne priče žena koje su preboljele rak dojke.
– Članice su gospođe koje su starije od mene, predrage, uvijek spremne na razgovor i sa svojom pozitivom i osmijehom puno doprinose da svakome bude lakše i bolje. A kako bolest nisu samo doktori i lijekovi, iznimno je važan pozitivan stav i učenje o tome kako se nositi s jednom takvom situacijom pa udruga pomaže oboljelima da ojačaju svoje psihološke sposobnosti te dobiju informacije i podršku – kaže Sanja.
Članice srodnih udruga sve više podupiru, ohrabruju, dijele snagu i vesele se životu te na prekrasan način pokazuju drugim ženama da u svojim borbama nisu same.
– To su teški trenuci koji nas zakoče, čak i paraliziraju na trenutke i podsjete na vrijednost i ljepotu života koju nikada i nikako ne smijemo shvaćati olako – ističe.
Poslije oporavka priključila se Hitrim drapama u Atletskom klubu Koprivnica. Osim sudjelovanja na utrkama, s društvom energičnih i optimističnih žena dijeli, tako, i pozitivan sadržaj i trenutke koji ih motiviraju i pokreću.
– Prije bolesti trčala sam rekreativno pa sam samo nastavila. Trčanje je moj ispušni ventil, sat vremena samo za mene. Ne trčim brzo, ali uživam, i to je nešto što me veseli. Moje kćerke isto treniraju atletiku, sin se bavi sportom. Sa suprugom Draženom puno šetam, imamo svoju rutu od šest kilometara koju pređemo za sat vremena – govori zadovoljno.
Kako trčanje čini mnogo za Sanjino zdravlje, priključila se ljetos Grawe utrci, a na nedavnom listopadskom Zagrebačkom maratonu istrčala je deset kilometara.
– To su utrke na kojima, osim što svojim sudjelovanjem činim nešto dobro za sebe, činim dobro i za druge, jer se uvijek na tim utrkama trči za neki plemeniti cilj – otkriva.
Sljedeća Sanjina utrka je humanitarni i kostimirani predbožićni Zagreb Advent Run koji ima blagdanski duh i humanitarni karakter. Održat će se u nedjelju, 12. prosinca, u 12 sati u Zagrebu, a trčat će se za žene oboljele od raka.
– Volim sudjelovati, jer se dio sredstava od uplaćenih kotizacija donira određenim udrugama za humane ciljeve – ističe.
Rak dojke opaka je bolest i ne poznaje godine. Od nje ne obolijevaju samo žene, nego i muškarci, a statistika je neumoljiva: u Hrvatskoj godišnje oboli nešto više od 2800 žena, a umre njih 752. Iza nas je Ružičasti listopad u kojem se podiže svjesnost o karcinomu dojke, no o njemu treba govoriti stalno, 365 dana u godini.
– Edukacija i samopregled naše je najjače oružje u otkrivanju prvih znakova. Redovito se kontroliram, no, ipak, naš najveći lijek jest ljubav, optimizam i vjera da se pozitivnim stavom može boriti i pobijediti. Osluškujte svoje tijelo, ono nam uvijek daje upozorenja – poručila je na kraju Sanja Kovač Mikulec, hrabra vedra žena koja je pobijedila teškoću te puna optimizma svakoga dana korača kroz život.
