Bogat program za svoje su članove pripremili iz ‘Croatian 2cv Citroen Cluba’.
Organiziran je prvi ovogodišnji susret vlasnika Citroenovih oldtimera u Ludbregu, Kalniku i Križevcima. Susret u Ludbregu odvijao se uz pokroviteljstvo Grada Ludbrega te uz pomoć Turističke zajednice područja Centar svijeta.
Croatian 2cv Citroen Club broji 80 članova, predsjednik je Bojan Dvoršek iz Samobora, a dopredsjednik Ludbrežanin Mario Patafta.
Izložena su bila 42 stara Citroenova vozila iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja ponajprije Mađarske i Slovenije. Radi se ponajviše o Citroenovim modelima iz A serije ‘Spačekima’, ‘Dianama’ i ‘Ami osmicama’ uz poneku ‘Žabu’ koja je već bila napredniji model poznat po podvozju s hidrauličkim sistemom podizanja karoserije.
– Prošle godine ‘Croatian 2cv Citroen Club’ proslavio je 25 godina uspješnog djelovanja i za nas kažu da smo najorganiziraniji klub u Hrvatskoj. Pripremili smo niz raznovrsnih sadržaja od zabave uz orijentalne plesačice iz Preloga, razgledavanje grada i okolice, izložbu vozila pod šatorom na Trgu Svetog Trojstva te posjet kipu svetog Vinka. Organizirali smo i dva koncerta zabavne glazbe od kojih valja naglasiti rock nastup grupe ‘Nasljednici’ koju vodi poznati televizijski voditelj Branimir Farkaš uz kojeg sviraju i njegovi sinovi – rekao je Mario Patafta.
Citroenovom eventu u Ludbregu prisustvovali su Matija Kociper i njegov sin Maks koji su vlasnici čak pet starih povijesno vrijednih Citroena. U svojoj oldtimer kolekciji imaju i Spačeka i Dianu i Ami 8 i Žabu te prerađeni kabriolet Barton. Sudjelovao je i Stjepan Komara iz Bolfana, veliki zaljubljenik u oldtimere.
Susret se nastavio drugim dijelom manifestacije ‘Spačekom na Kalnik, a izložili su svoja vozila i na glavnom gradskom trgu u Križevcima.
Došli ste na ovaj Citroenov Meeting i dopalo vam se. Evo kako se postaje ljubitelj vozila koje nema automatski mjenjač, zračne jastuke, navigaciju, parkirnu kameru i druge novotarije i ide oko 80 kilometar na sat.
– Kao klinac od deset godina naučio sam voziti Spačeka za vrijeme ljetnih praznika kod djeda. Kao djeca, malo smo se vozili, a više ga popravljali i tu se stvorila ljubav sa zavjetom da ću jednog dana imati novog Spačeka. Kroz tadašnje društvene mreže i razne forume upoznao sam i druge zaljubljenike u Spačeke i tako smo s vremenom osnovali klub. Donio sam odluku da ću početi projekt restauracije svog Spačeka. Unatoč višegodišnjoj pripremi, postupak restauracije bio je organizacijski vrlo zahtjevan, trajao je godinu dana, a sastojao se od pjeskarenja šasije i podvozja, cinčanja dijelova, obnove limarije, motora i mehanike, tapeciranja, lakiranja te finalne montaže. Jasno vam je da moj Spaček sada nema cijenu – pojasnio je Mario Patafta.
