Selidba je nerijetko stresna, posebice u slučaju mladih ljudi koji zbog studija mijenjanju cijele gradove. Proces je to koji Koprivnica, s obzirom na postojanje Sveučilišta Sjever i ranije Medijskog sveučilišta, doživljava posljednjih godina, a koji su na vlastitoj koži osjetili Ivana Kraus, Igor Tkalčević i Vesna Gajić, polaznici Novinarstva te Poslovanja i menadžmenta u medijima na Sjeveru.
– Grad je, u usporedbi s Osijekom, poprilično miran i malen, ali s godinama je u mojim očima dobio nekakvu čar. Možda je do mojega stava, gdje me baciš tu ću se snaći, no svakako ima mnoštvo stvari kojima možeš ispuniti slobodno vrijeme, ako znaš gdje tražiti – objašnjava Ivana, a pozitivne stavove dijele i Vesna te Igor.
Njihova percepcija Koprivnice, dakako, ovisi o sredini u kojoj su prije živjeli. Zanimljivo je, pritom, kako svi dolaze iz geografski različitih regija Hrvatske. Najmanji put od Siska do Koprivnice prevalila je Vesna, dok su Ivana i Igor stigli iz Osijeka, odnosno Zadra. Slažu se kako su domaćini susretljivi, dragi, ljubazni te kako razlike nisu osobito vidljive. No, jednu je stvar primijetila Vesna.
– Ponekad me šokira koliko ljudi ovdje mogu popiti. Kapacitet za alkohol im je vrlo visok – uz čuđenje i smijeh kaže Siščanka.
Razvoj Sveučilišta ujedno podrazumijeva porast ponude stanova. Od potkrovlja i garsonijera, preko zasebnih stanova i dvorišnih kuća stanodavaca, pa sve do izdvojenih soba. Šaroliki izbor je očekivan u kontekstu kvalitetnih i manje kvalitetnih prostora, pri čemu variraju i cijene. Primjerice, najčešće traženi iznosi nalaze se u rasponu od 700 do 1200 kuna. Iskustva triju studenata ovoga teksta s vlasnicima stambenih prostora su, pak, potpuno različita.
– Već tri godine živim u istome stanu. Sa stanodavcem sam i više nego zadovoljan. Uvijek mi pomogne i pronađe način da riješimo problem. Nije mu teško doći po mene, imamo prijateljski odnos i to je ono zbog čega ne bih htio otići. Čuo sam da dosta studenata ima probleme sa svojim gazdama – tvrdi Igor, a kao primjer s kraja njegove izjave može se uzeti upravo Vesna.
Sada živi u drugome stanu kojim je iznimno zadovoljna. U prilog tome govori kako gazdaricu naziva majkom koja joj je biciklom, po hladnoći, unatoč starosti, odlazila po lijekove. Nažalost, premijerni koprivnički stan ostavio joj je samo ružno sjećanje.
– Gazda mi je bio katastrofa. Živjela sam s cimericom i njima u kući. Sobe su nam bile tik do njihove spavaće sobe što nam i nije toliko smetalo, ali bili su potpuno netolerantni. Nismo smjele nikoga dovesti, a kada bismo to napravile, plaćale bismo posebno za toga gosta. Kao opravdanje, kazali su da se, recimo, troši voda i da to treba platiti. Nakon što smo odlučile otići, izvrijeđali su nas u smislu da to nemamo pravo napraviti. I sada čujem, tko god tamo ode ima loše iskustvo – prisjeća se Vesna.
O osobnim, ali i tuđim, dobrim i lošim doživljajima, Ivana može mnogo toga reći.
– Imam ugodna i neugodna iskustva sa stanodavcima. Od toga da mi je stanodavac regulirao grijanje i bilo mi je hladno u stanu punom vlage, do toga da su provjeravali kada dolazim kući. Također su i moji kolege imali loša iskustva. Primjerice, miševi u stanu ili skrivene kamere. Ipak, naišla sam na više dobrih stanodavaca koji zasjene sve ono loše što se dogodilo – navodi Ivana, dodajući kako sada ima jako dobar stan čijim je gazdom zadovoljna.
Čini se kako su određeni pojedinci problem i prepreka u svladavanju studentskoga dijela života. Sveučilištem Sjever, pristupom profesora, kao i činjenicom da se ne radi o velikom fakultetu zbog čega su svi, praktički, u prijateljskim odnosima, zadovoljna je većina, a važan je i pristup praktičnome dijelu koji profesori njeguju. Osim toga, mogućnost pronalaska studentskih poslova omogućava studentima dodatnu zaradu za popunjavanje slobodnog vremena.
– Što se tiče zarade i podmirivanja troškova, ovisi koliko si vremena spreman izdvojiti za rad. Ponekad nije lako poslije posla ići na faks i sve to uskladiti. Ukoliko si spreman gotovo cijeli da biti u pokretu i nemaš velike apetite, isplati se, i sve troškove možeš podmiriti tom zaradom – pojašnjava Ivana.
Kada ne rade i ne obavljaju studentske obaveze, Ivana, Igor i Vesna pronalaze različite društvene aktivnosti. Važan dio su noćni izlasci u koprivničke klubove kojih, kažu, ne manjka.
– Zadovoljan sam društvenim sadržajima u Koprivnici, iako je dvostruko manje mjesto od Zadra. Ima podjednako koncerata i sličnih događaja, što me ugodno iznenadilo. Ove sam godine došao za vrijeme Renesansnog festivala. Svidjelo mi se što sam vidio – priča Igor s kojom se Vesna slaže, dok Ivani nedostaje kazalište s redovitim predstavama.
– Ugodno sam se iznenadila kada sam, poput Igora, saznala za koncerte i druge manifestacije. U Sisku ih nema toliko što mi je jako zanimljivo – zaključuje Vesna.
Konačno, Koprivnica se polako etablira kao pravi studentski grad čijim ulicama korača sve više ljudi željnih znanja, unatoč pojedinim negativnim iskustvima koja budu zaboravljena. Ona stižu od Koprivničanaca nesvjesnih svojih loših postupaka koji se prvenstveno prikazuju kroz zadiranje u privatnost mladih ljudima kojima je ista u ovome razdoblju posebno važna.
