Cvijećem pokazujemo svoju naklonost, zahvalnost ili prijateljstvo. Njime izražavamo ljubav, unosimo pozitivno raspoloženje i uljepšavamo naše domove. Doista, u njemu leži tiha snaga. Zna to dobro i velika ljubiteljica cvijeća, Ludbrežanka Štefanija Bobetić koja već nekoliko desetljeća uzgaja raznovrsno bilje i cvijeće u svome domu, vrtu i okućnici.
Cvijeće je zavoljela odmalena, u krugu obitelji u Vinogradima Ludbreškim, gdje je rođena i gdje živi, okružena šumom i netaknutom prirodom.
– Obožavam cvijeće i prirodu. Mislim da nema osobe koja ne voli cvijeće – kaže agilna gospođa koja u svome ‘zimskom vrtu’ uzgaja biljke neobične za naše podneblje.
Orhideje, fikusi, brunfelzije, kalanhoje, sukolenti, platycerium tek je dio egzotičnih biljaka, ili kako ih se uvriježeno naziva ‘biljkama džungle’, koje je oplemenila. Svaki cvijet uzgojila je sama.
Usto je osmislila i zimski vrt, a radi se o zatvorenoj i ostakljenoj terasi koja se nadovezuje na obiteljsku kuću. Prostor je to u kojem rastu brojne orhideje do manjih stabala ili grmova od kojih su neki posađeni direktno u zemlju, jer je u osmišljavanju ostavila i ‘dio prirode’. Divljenje u ‘zimskom vrtu’ posebice izaziva razgranati fikus benjamin šarenolisni, višegodišnja zimzelena biljka.
– Oblikujem ga dva do tri puta godišnje, jer se inače razgrana, pa da kruna dobije lijep oblik. Najvažnije da stablo ne raste samo u visinu, nego da se lijepo širi. Ima univerzalnu veličinu, nalikuje malom stablu. Može biti bogate zelene nijanse, imati bijele mrlje, rubove, a rodno mjesto ove biljke su tropske prašume Malezije i Filipina – ističe.
Dašak prirode Štefanijin ‘zimski vrt’ čini pravom oazom mira. Uz lijepo uređenu okućnicu gušt je puno veći.
– Pogled na zelenilo podiže mi raspoloženje. Najsretnija sam kada ujutro ustanem, uputim cvijeću i biljkama blagi pogled, dodirnem list po list – otkriva gospođa koja s posebnom posvećenošću brine o svome cvijeću.
– Najvažnija je voda koja ne smije biti prehladna. Primjerice, orhideji ne odgovara mokra zemlja, već više vlage u zraku pa ih zalijevam jednom tjedno. Naravno da cvijet uz ljubav i pažnju naraste i procvjeta. Lijepa riječ cvijeću odgovara, baš kao i glazba – otkriva svoje ‘tajne’ jedna od osnivačica Udruge cvjećara ludbreške regije, davne 1996. godine, koja se u egzotično bilje i cvijeće zaljubila obilazeći poznate sajmove cvijeća u Budimpešti, Nizozemskoj, Austriji, Sajam cvijeća u talijanskom gradiću Pordenone, Mozirju u Sloveniji, Njemačkoj pa čak i Londonu.
– Tamo se može pronaći, vidjeti i kupiti skoro svaka biljka za kojom uzdišemo iz vrtnih časopisa ili knjiga o cvijeću. Naišla sam na sadnice kojih kod nas nema, a razmjenjivala sam egzotične primjerke i s prijateljima – kaže.
Ponijela je s inozemnih ‘cvjetnih’ središta, tako, i reznice Stefanotisa koji je tropska biljka, penjačica, a kod nas se uzgaja kao sobna biljka.
– Poznat je kao jasmin s Madagaskara, iako nema veze s jasminom, osim možda izgledom. Cvjetići, jednom otvoreni, prekrasno mirišu i lijepo se boje sa sjajnim tamnozelenim listovima – napominje.
U Štefanijinom zimskom vrtu orhideje daju notu profinjenosti prostoru u kojemu se nalaze, a Platycerium bifurcatum, najčešća vrsta egzotične paprati pruža osvježavajući džunglasti ugođaj.
– Ova paprat u prirodi raste kao epifit, pod krošnjama stabala, odnosno na drugoj biljci koja joj je domaćin, jer se korijenje razvija prvenstveno pričvršćivanjem na drugu biljku. Prirodno stanište ove zanimljive paprati je područje Australije i Indonezije. Kako se biljka razvija, tako i listovi počnu dobivati svoj karakterističan izgled koji podsjeća na jelenje rogove. Platiceryum, granu od agacije, ili pak orhideje sadim stoga na trčku čime dočaravam ugođaj prirode – odaje.
Štefanija nam, usput, otkriva kako je do sada primila brojna priznanja za uređenje okućnice i okoliša, nagradu Varaždinske županije Zeleni cvijet sa zlatnim znakom. Priznaje da ni sama ne zna koliko ima vrsta cvijeća u svom vrtu i domu. Vjerojatno se radi o pozamašnom broju vrsta raznog cvijeća u kojima desetljećima uživa.
– To su nježne biljke koje traže pažnju, ljubav i vrijeme. Kao što one oplemenjuju moj dom i život i daruju mi mir, tako i ja oplemenjujem njih. Osjećaju moju ljubav i pažnju te uzvraćaju ljepotom i povjerenjem – zaključila je naposljetku Štefanija Bobetić.
