Ribolov je zasigurno najpopularnija vrsta rekreativnog sporta na području Koprivničko-križevačke županije, a kao i u svakom sportu, uvijek ima pojedinaca koji žele na nedozvoljen način zaobići propisana pravila.
Da takvi pojedinci, točnije krivolovci budu ulovljeni, privedeni pravdi i kažnjeni, zadužen je Stjepan Blažic, voditelj Ribočuvarske službe Koprivnica koji se na vodama nagledao zaista svega.
– Baveći se ribolovom vidio sam katastrofalne prekršaje, a najviše me razljutilo kada ribolovci s obale pecaju s čak 15 štapova ili mrežari, kojih je prije desetak godina bilo jako puno, tako da sam odlučio zaustaviti takve prekršitelje. Ribočuvar sam već 15 godina, s time da sam posljednjih 12 šef koprivničke ribočuvarske službe. Zanimljivo, gotovo da je nepisano pravilo da su krivolovci uvijek ljudi koji iza sebe imaju određenu ‘pozadinu’, odnosno imaju prijatelje, poznanike ili rodbinu koji su na nekim važnim društveno-poslovnim pozicijama. Nažalost, postoje mnogi takvi slučajevi koji su se zataškali, ali u mojem poslu su svi isti i ne radim razlike, prijavit ću svakog tko krši ribolovne zakone. Naravno treba biti i čovjek, ako zateknemo nekog penzionera u krivolovu prvo ćemo ga upozoriti, ali ako isti počini više takvih prekršaja onda nemamo izbora i počinitelj mora biti adekvatno kažnjen – objasnio nam je Stjepan Blažic, voditelj koprivničke ribočuvarske službe.
Kako i sam kaže, krivolovaca je u današnje vrijeme mnogo manje nego prije desetak godina, a objašnjenje je vrlo jednostavno.
– Moram odmah napomenuti da krivolov nije isti kao prije 10 godina. Povijesno gledajući, prije desetak godina krivolovaca je bilo zaista mnogo, od ribiča do mrežara i žinjara. Objašnjenje je vrlo jednostavno, kazne su danas zaista rigorozne, dok prije 10 godina to nije bio slučaj, a znate i sami da je ljudima najteže kada ih ‘opalite’ po novčaniku. Od velike pomoći danas su nam i sami ribiči, koji redovito prijave krivolovce ili ako pronađu mreže u vodi, vrše i slično. Ribočuvari i ribiči moraju biti prijatelji, to je odnos koji se gradi godinama, a danas je taj odnos na jednoj jako dobroj razini – kaže Blažic.
Mrežari, podvodni ronioci, ribiči bez dozvole, svima su meta grabežljive ribe
U svojoj dugogodišnjoj karijeri susretao se s puno vrsta krivolovaca poput mrežara, neprofesionalnih ribiča, podvodnih ronioca te onih koji ribu love vršama, ostima, parangalima i sličnim zabranjenim priborom.
– Krivolovci najčešće rade prekršaje mrežama, ribare bez dozvole ili s viškom opreme. Starije generacije ribiča prije će koristiti mreže za krivolov, jer smatraju da je to tradicionalna vrsta ribolova, a zakonski nije. Opet s druge strane, mladi ribiči često nisu upućeni u zakone pa znaju dolaziti na naše vode s puno više opreme ili bez ribičke dozvole, jer ribolov smatraju razonodom i misle da nema restrikcija. Sreća u svemu je da smo većinu mrežari uhvatili, ima ih još nekoliko koji ‘operiraju’, ali i njih ćemo kad tad uhvatiti u prekršaju. Naravno da ribiči mogu zadržati ulov, ali moraju se pridržavati propisane kvote i pratiti lovostaj, jednako kao i upisati svaku vrstu ribe koju ulove, a danas je to dosta pojednostavljeno pošto postoji aplikacija u koju svaki ribič mora upisati svoj ulov i njegove specifikacije. Krivolovcima su najzanimljivije ribe grabežljivice koje su na cjeni, dakle som, štuka, posebno smuđ, koji je naša najcjenjenija riječna riba – ističe Blažic.
Jedan se bacio s čamca u ledenu vodu, a doživjeli smo i napad sjekirom
Otrkio nam je naš sugovornik da ulovio puno krivolovaca, a neki susreti ostali su mu u sjećanju.
– Anegdota je zaista puno, ali izdvojit ću par za koje smatram da su najinteresantnije. Prije nekoliko godina kod Otoka ljubavi blizu Donje Dubrave, na teško prohodnom terenu, u redovnoj kontroli zatekao sam krivolovca koji je taman razvlačio mreže i svoj čamac privezao za obalu. To je bilo u sumrak, studeni mjesec, dakle dosta hladno, a kada sam ga vidio u prekršaju krenuo sam mu se obratiti. Čim sam se pojavio na obali i predstavio se, dotični je skočio u čamac i pokušao pobjeći, ali je zaboravio odvezati plovilo s obale. Počeo sam povlačiti čamac prema obali kako bi ga legitimirao, a on je u jednom trenutku s vrha čamca skočio u ledenu vodu i otplivao prema drugom kraju obale. Iskreno, uplašio sam se za njega da se ne utopi u ledenoj vodi, ali je stigao do obale, međutim kasnije smo ga uhvatili i napisali mu kaznu – ispričao je ovu pomalo komičnu situaciju Blažic.
Neke situacije bile su i potencijalno opasne.
– Imao sam i nekoliko pomalo opasnih situacija. Primjerice, jednom smo na obali u prekršaju zatekli krivolovca koji je pecao s otoka, a to je zabranjeno. Dvojica kolege i ja smo mu odlučili oduzeti sav pribor koji je imao uza sebe, a u tom trenutku on je iz automobila izvadio sjekiru i zauzeo prijeteći stav. Njegovu namjeru u tom trenutku nismo mogli znati, ali brzo smo ga razoružali i napisali mu kaznu za krivolov i napad na službene osobe. Imao sam i jedan nevjerojatno zanimljiv susret s roniocem koji je zatečen u krivolovu s podvodnom puškom, a to je bilo baš ovdje na Šoderici. Neko vrijeme smo ga promatrali s obale, a nakon toga smo uskočili u čamac i krenuli prema njemu. U tom trenutku on je pušku ‘pustio’ na dno ispod jednog privezanog čamca i krenuo plivati prema drugoj strani obale. Na tom putu, otpale su mu peraje i ulovljena riba, tako da je ostao gotovo bez svega – prisjetio se Blažic.
Stjepan nam je dao jednostavan zaključak, ribu treba čuvati i njegovati, a svi oni koji neće poštivati riblji fond i baviti se krivolovom bit će kažnjeni, jer njegovom iskusnom oku teško može nešto promaknuti.
