Stjepan Komar živi u Ludbregu, a nedavno je privukao pažnju mnogih ljudi. Doduše, privlači on pažnju raznih medija već dugi niz godina, ali mi smo ga odlučili posjetiti zbog toga što se u njegovu gradu održala izložba Oldtimer vozila. Na toj izložbi njegov je Citroën DS21, mnogima poznatiji po kultnom nadimku “Žaba”, fascinirao sve ljubitelje automobila.
Njegov oldtimer datira iz 1971. godine, a Stjepan se još prije 24 godine potpuno zaljubio u stare automobile. Spomenutu “Žabu” nabavio je zahvaljujući mlađem sinu.
– Krajem devedesetih su me deca pitala kaj mislim koji će auto nositi titulu automobila stoljeća i ja sam rekel “Žaba”. Za pet dana zove me sin, bilo je to 1999. godine, i pita me jel hoću kupiti taj auto. Našel ga je na Hvaru. Vlasnik mi ga je dopelal tu, a ja sam već procijenio da je u dobrom stanju, posebice hidraulika, što ovaj auto čini najudobnijim autom koji može biti – započeo je svoju priču Stjepan i počeo nam objašnjavati čitav koncept ovog Citroëna i njegove udobnosti.
Na autu je radio pune dvije godine, polako ga restaurirao i doveo do savršenstva.
– Naradil sam se. Čistil sam sve točkice, sve sam rastavil, limar je isto imal posla, sve je prelakirano. Inače sam si ja 1967. godine kupio svoju prvu “Žabu”, novu novcatu. Ostala mi je u dobrom sjećanju i tako je i počela moja priča s Citroënima, a ovu sad vozim 21 godinu, ali ju i sam servisiram – kaže Stjepan.
Već 2002. godine Komar se upisao u koprivnički Oldtimer klub, uskoro nakon toga postao je član Oldtimer kluba Ludbreg pa i Kluba Citroën, a sudjelovanje na oldtimer susretima je nešto što obožava i prakticira više od 20 godina.
– Jedan sam od tri ili četiri sudionika koji baš radi na svom autu, meni je limar napravil kaj treba, u to se ne razmem, ali sve rastavljanje i slaganje sam vam ja sam napravil. Sećam se kak je početkom 2000-ih godina bio baš pravi doživljaj otići na Citroënove susrete, ali danas nije to tak kao prije – pojašnjava nam.
Uz “Žabu”, Stjepan ima još dva Citroëna, model Citroën DS20 Break koji se nalazi kod njegove unuke i Citroën DX Prestige koji je kod njega u Ludbregu.
– Prestige ima ful opremu izvana i iznutra, Break je u Varaždinu, na njemu sam radio 11 godina. Bio je kod limara par godina pa kod lakirera, i tak – govori nam Stjepan i dodaje da je inače deset godina vozio Jaguar.
– U ono vreme je to bil pojam za aute. Puno sam putoval i trebal mi je dobar auto. Bavio sam se preciznom mehanikom i popravkom računskih strojeva. Prije 50 godina sam dolazil u komercijalne banke, Podravku, Izvor, oni su imali te mašine, a ja sam ih popravljal. Moram priznati da sam i dobro zarađival pa sam imal i dobre aute. A danas, danas nemam ništa, sve sam dal deci, ništ mi ne treba – s osmijehom nam prepričava naš sugovornik.
Što se pak “Žabe” tiče, zanimljivo je i to što je 2005. godine Stjepan s obitelji u spomenutom autu otputovao u Pariz. Ipak, red je da autek posjeti svoju državu!
Povod putovanju bila je proslava pedesete obljetnice početka proizvodnje ovog nevjerojatnog automobila.
– Bili smo tamo četiri dana, dva sina, unuka i ja. Sećam se i da su novine prenesle da je Komar povel i svoju familiju u Pariz. Bio je to jedan divan obiteljski izlet – nasmiješen je i dalje dok se prisjeća tog događaja.
Priznaje nam ovaj 83-godišnjak da su ga upravo auti spasili kad je otišao u mirovinu. Imao je voćnjak i vinograd, ali u njima nije volio raditi, kaže da je sve to “izbacio van” i posvetio se oldtimerima.
– Imal sam podršku cijele obitelji, a smatram da nas je u jednu ruku ta moja ljubav prema autima i učvrstila. Išli smo često na putovanja. Bili smo po cijeloj Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj, ma da ne nabrajam. Odlazak na susrete za našu obitelj svaki put je bila prilika da se zajedno družimo, zabavljamo i dodatno povezujemo – kaže.
Koliko mu znače automobili kao i njegova obitelj govori nam to što je svaki od tri navedena oldtimera namijenio svakom od troje unuka s ciljem da se ljubav prema starim autima nastavi u obitelji Komar još dugi niz godina.
– Moja unuka vozi Break i ide na oldtimer susrete. Sretan sam što sve ostaje u obitelji i priznajem da sam svaku restauraciju radil baš onak kak treba, jer to je za njih, a ne za prodaju. Zlatna “Žaba” pripala je unuku, a Prestige će biti za mlađeg unuka koji ima 18 godina. Sretan sam, svi su registrirani i završil sam s restauracijom na sva tri – priča nam Stjepan ujedno dodajući da će tek sad vrijeme pokazati što je sve dobro napravio, a i ima li mana na automobilima pošto će se sad još intenzivnije voziti.
S obzirom na to da svoje limene ljubimce polako prepušta drugima, zanimalo nas je koji je njegov sljedeći projekt, odnosno ima li planove.
– Ne znam kaj bum delal dalje, znam ja kaj bi kupil od Citroëna, al nemam financija niti resursa, a ne znam ni kaj bu s menom, ak morem tak reći – šali se Stjepan i dodaje da ne može reći koji mu je automobil od tri navedena najdraži, to je kaže nam on, “kao da smo ga pitali koje dijete mu je najdraže”.
Ipak, iako ne može izdvojiti onaj najdraži, vrlo rado nam je rekao koji ga je najviše znao “srditi”.
– Neke pamtim po teškom poslu, jer su me namučili, pogotovo Break kojeg unuka vozi. S druge strane, od prvog dana kak sam krenul s tom “Žabom” bio sam po raznim televizijama, novinama, Hrvatska, Slovenija, ma svugdje. Ali, ono kaj mi je najvažnije jest to kaj na oldtimer susretima sretnem ljude koji me poznaju, koje ja znam, pa se podružimo, a to mi sad treba kad sam ostal sam. Sretan sam kaj mi i djeca idu na susrete. Oldtimeri su moj spas od monotonije i dosade te su postali više od hobija, postali su moj život – zaključuje Stjepan Komar iz Ludbrega, ujedno nam govoreći kako ima još jednu veliku strast, a to su pisaće mašine.
Njih u kući ima, ne biste vjerovali, više od tisuću komada. Inače, ovaj zanimljiv gospodin je od 1972. godine i u zrakoplovstvu, kaže nam da je bio pilot, ali više ne leti, a iako je na kraju svih krajeva, kako kaže, ostao sasvim sam sa svojim mačkama u kući, sretan je što je sve svoje ljubavi i hobije prenio na svoju djecu i unuke.
