Prostor je ispunio živahni žamor gotovo tisuću ljudi koji su sjedili, uživali u hrani i piću te razmjenjivali iskustva i sjećanja o tome kako je to nekada bilo.
Kao i svake od posljednjih 13 godina, Podravka je organizirala okupljanje za sve one koji su dočekali zasluženu mirovinu u tom koprivničkom gigantu. Osim Podravkinih umirovljenika, uvijek su pozvani i jubilarci, odnosno oni koji obilježavaju 30, 35 i 40 godina radnog staža.
Druženje je organizirano u velikom šatoru koji postavljen na parkiralište Podravkine tvornice juha i Vegete. Prostor je ispunio živahni žamor gotovo tisuću ljudi koji su sjedili, uživali u hrani i piću te razmjenjivali iskustva i sjećanja o tome kako je to nekada bilo.
Na početku se prisutnima obratio predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić koji je istaknuo što se sve događalo od zadnjeg godišnjeg okupljanja.
– Investiramo, jako puno investiramo. Dovršavamo nove dvije tvornice Belupa, završili smo investicije na juhama i Vegeti, a još ćemo ove godine investirati u novu proizvodnju 500 milijuna kuna. U četiri godine zaposlili smo 120 mladih Koprivničanaca i Koprivničanki koji su završili fakultete i kojima omogućujemo da rade u Podravki i da s Podravkom osvajaju svijet. Zapošljavamo i sezonce, industrijske radnike i one koji su bili privremeno zaposleni pretvaramo u stalne zaposlenike. Podravka želi biti najveća multinacionalna kompanija sa sjedištem u Hrvatskoj, to nam je cilj. Imamo to bogatstvo koje ste nam vi ostavili, tu radišnost, predanost i kreativnost i to želimo ugraditi u buduće uspjehe Podravke – rekao je Mršić.
Osim predsjednika Uprave, okupljenima se u ime svih prisutnih umirovljenika obratila Anica Desnica. Iskazala je zadovoljstvo što ovo tradicionalno okupljanje traje već 13 godina, ali je naglasila da su se ona događala i prije – upravo ona ih je i organizirala.
– Hvala Upravi što nije zaboravila ovo okupljanje, što misli na one koji su gradili temelje danas jako velikog srca koje je prešlo granice Lijepe Naše i proširilo se na sve kontinente. U to veliko srce utkana je ljubav, trud, zalaganje i znanje mnogih prije nas, nas koji smo danas umirovljenici i onih koji će to biti sutra. Preporučujem jubilarcima da se ne žure u mirovinu jer će tada morati proći školu o tome kako rastegnuti mirovinu od prvoga do prvoga – napomenula je Anica Desnica.
Čestitkama i dobrim željama pridružila se i Snježana Jurašin, koja se prisutnima obratila u ime jubilaraca. S nostalgijom se prisjetila svih radnih sati, dana i godina provedenih u Podravki i zahvalila kolegama što su imali volje i vremena da joj prenose svoja znanja i vještine tijekom radnog vijeka.
Među okupljenima vladalo je dobro raspoloženje, no ne slažu se nužno svi s pohvalama i lijepim riječima koje su izrekli govornici. Marija Prosenjak radila je 26 godina u Podravki, no kada se danas prisjeća tvrtke kakva je bila u njeno vrijeme i gleda sadašnje stanje, nema dojam da je situacija bolja.
– Radila sam na mesnim konzervama. Okoštavali smo meso, bili smo na smrznutim proizvodima, kuhanju, na saftu pa na pakiranju… Sve sam to prošla do mirovine. Iskreno, mislim da ne ide na bolje. Od mog vremena ugasila se klaonica, konzerve su se prepolovile, sada su prodali i Studenac. Možda pogoni koji su ostali i idu na bolje, ali nemam takav dojam – iskrena je gospođa Marija. Povjerila nam je i da joj mirovina iznosi 1470 kuna tako da zaista mora prakticirati savjet od “rastezanju od prvoga do prvoga”.
Ipak, na okupljanja umirovljenika redovito ide i u njima uživa. Nedvojbeno će tako biti i danas kada se uz hranu, piće, dobro društvo i glazbu grupe Vertigo očekuje veselo druženje do kasnih večernjih sati.
