Napisati osvrt na netom održani Stručni skup u povodu 100. obljetnice rođenja akademskog kipara Ivana Sabolića u rodnom mu Peterancu u svijetlu novih saznanja, stručnog institucionalnog povezivanja i razmjene znanja i iskustava, ne svodi se samo na nabrajanja tema i sudionika. Već je na samom skupu bilo jasno kako posebnu važnost ima traženje poveznica između skulpture i fotografije, povezivanje znanja koja se čuvaju u arhivima, galerijama i muzejima, odnosno prikupljanje sjećanja od pojedinaca koji se kao suvremenici još uvijek sjećaju Ivana Sabolića. Na primjeru kiparske ostavštine Ivana Sabolića do izražaja je došla važnost povezivanja povijesti i teorije umjetnosti, povijest fotografije i teorija fotografiranja, opisivanje i tumačenje prikupljenih dokumenata, originalnih radova i reprodukcija, no isto tako je važan kontekst prostora i vremena u kojima je Sabolić stvarao.
Okupljanje stručnjaka, mahom kustosa muzeja, arhivista, povjesničara umjetnosti i fotografije, likovnih kritičara i »ljudi iz struke« koji se primarno bave skulpturom i fotografijom otvorilo je više tema koje su nastojale odgovoriti na neke od postavljenih pitanja organizirana u četiri tematske cjeline. Nakon uvodnih pozdravnih govora predstavnika Muzeja grada Koprivnice dr. sc. Roberta Čimina, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske Rašeljke Bilić, Koprivničko-križevačke županije Maje Blažek, gradonačelnika Grada Koprivnice Mišela Jakšića i načelnika općine Ivana Derdića, stručnom skupu prisustvovali su sudionici skupa i zainteresirani pojedinci.
Od važnosti umjetničke ostavštine Ivana Sabolića u Muzeju grada Koprivnice i muzejske zbirke kao registriranog kulturnog dobra, njegovog pedagoškog i organizacijskog rada i utjecaja na generacije studenata kiparstva bio je fokus prvog dijela predavanja, »Ivan Sabolić kao kulturno dobro, pedagoški rad i utjecaji«, o kojem su izlagali Rašeljka Bilić (Muzejska zbirka kao nacionalno kulturno dobro – istraživanje, zaštita, i prezentacija), Davorin Vujčić (Ivan Sabolić kao voditelj Majstorske radionice za kiparstvo) i Ariana Novina (Ivan Sabolić / Pedagoški i umjetnički rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu).
Slijedio je drugi dio predavanja sa nezaobilaznom temom »O djelu i radovima Ivana Sabolića« u kojoj su Helena Kušenić (Crtež – inicijacija likovnosti Ivana Sabolića), Darija Alujević (Portreti književnika, dramskih i likovnih umjetnika u opusu Ivana Sabolića) i Iva Körbler (Psihološki aspekt figure Ivana Sabolića) izlagali o pojedinim aspektima i kiparskim temama u kontekstu prostora i vremena.
Treći dio predavanja fokus je stavio na fotografiju u kojoj su unutar teme »Fotografija i skulptura Ivana Sabolića« otvorena neka bitna pitanja za izučavanje Sabolića, ali i hrvatske skulpture u drugoj polovici 20. stoljeća u kojoj su Ivana Janković (Arhiv Tošo Dabac kao izvor za istraživanje umjetničke scene tijekom 1950-ih i 1960-ih: Ivan Sabolić), Hrvoje Gržina (Svjetlopisac, skulptor i kumpanija: Ivan Sabolić i galerija u Peterancu na fotografijama Milana Pavića) i Draženka Jalšić Ernečić (Goran Vranić i Ivan Sabolić / Kako gledati skulpturu okom fotografa?; O percepciji, stilu i načinu) izlagali o nezaobilaznim istraživačkim tehnologijama i interdisciplinarnom pristupu skulpturi.
Posljednji, četvrti dio izlaganja fokus je stavio na temu »Ostavština Ivana Sabolića i lokalna zajednica« kojom su Marijan Špoljar (Kipar kao polemičar, polemičar kao kipar), Vesna Peršić Kovač (Odnos sredine prema liku, djelu i obitelji Ivana Sabolića / Kontekst poznate osobe u malom mjestu) i Maša Zamljačanec (Zimsko sunce, posljednja Sabolićeva intervencija u javnom prostoru) nastojali osigurati vezu s diskursom tema i ideja koje utiru put u 21. stoljeće u kojem se isprepliću odnosi tradicionalnog i suvremenog, što je kontekst u kojem Galerija skulptura Ivan Sabolić u Peterancu danas djeluje.
Briga o baštini kao pokretačka sila koja napor izučavanja života, rada i ostavštine Ivana Sabolića čini smislenim, samo je jedan iz niza razloga zbog kojih je stručni skup bio uspješan u svojim zaključcima i zacrtanim ambicijama, iako je sveukupni prijegor uglavnom temeljen na golom entuzijazmu. Kako je likovni odgoj u Hrvatskoj već dulje vrijeme na margini obrazovnih prioriteta, skulptura, oblikovanje i modeliranje nisu predmet od posebnog interesa, duhovni, emocionalni i intelektualni kapaciteti, dugotrajni angažmani pojedinca, ustanove i institucija potisnuti su na marginu. Održani stručni skup o životu i radu Ivana Sabolića odražava brigu o identitetu u kojem je važnost spoznaje i briga o baštini puno više od skulpture i umjetnosti kao nedovoljno cijenjenog područja života.
Organizator se nada da je ovim stručnim skupom o kiparskoj ostavštini Ivana Sabolića potaknuto jedinstvo u kojoj umjetnost i baština još jednom spajaju muzejsku struku i javnost. Predstoji neminovno sumiranje rezultata i potreba prelaska na novu razinu u kojoj će sudbina Sabolićeve zbirke u Peterancu biti manje neizvjesna. Ivan Sabolić to svakako zaslužuje, baš kako što to zaslužuju naša djeca i buduće generacije te konačno, umjetnost sama.
