Podravci i Prigorci najbolji su u Hrvatskoj kada se radi o darivanju krvi, to je činjenica potkrijepljena statistikom.
Bio to navika, tradicija ili jednostavno svijest o pomaganju drugome, teško je procijeniti, no za 51-godišnjeg Krunu Botka i 58-godišnjeg Ivana Petija to je i manje bitno. Oni neumorno već godinama daruju krv i danas su zajedno po jubilarni 100. put došli u koprivnički Crveni križ kako bi dali svojih pola litre tekućine života.
Niti jedan niti drugi ne preispituju previše svoj običaj darivanja krvi – to je za njih potpuno normalan dio životne rutine o kojemu se uopće ne razmišlja.
– Mi skupa idemo i jedan drugoga ‘šlepamo’ i podsjećamo. Mi smo u sredini gdje je to normalno, tu nema jedan hoće, drugi neće, svi idemo. Moj sin Denis ima također 30-ak davanja, u obitelji sam ja treći sa 100 davanja, 50 ih ima koliko hoćeš, to nam je normalno. Ne pita se daje li se nego kada se daje. Stvorili smo si tradiciju – priča nam Kruno Botko.
Kako kaže njegov prijatelj, stvar je u navici koja se stvori s godinama, ali i u tome što je to jednostavno jedno dobro djelo.
– Osjećam se dobro, ne uzimam lijekove, zdrav sam i nastavit ću davati krv sve dok bude zdravlja. Dijelom je to i zbog navike, ali i pomažeš ljudima. Znam da mogu nekome s tim pomoći, bolje da ja dajem nekome nego da netko daje meni – smatra Ivan Peti.
I jedan i drugi rade u Podravki, gdje imaju društvo koje zajednički redovito daruje krv. Botko nam otkriva kako i mjesto u kojemu živi ima takav običaj.
– Inače sam iz Reke i tamo nitko nije normalan tako da je to svima normalno – uz smijeh će on.
Darivanje krvi ima i zdravstvenu korist za same davaoce, koje i oni sami osjećaju.
– Prije svakog davanja prođe se test na željezo, mjeri se tlak i potpisuje se izjava kojom se garantira za vlastito zdravlje. Nikad nismo imali komplikacija, nikad nam nije pozlilo, iako se nekima to zna događati. Dobro je za zdravlje, dobar je osjećaj, dobro je za druženje… Ne znam davaoce krvi koji su boležljivi – slažu se naši jubilarni davaoci.
S obzirom na to da se nakon svakog darivanja krvi dobije i okrjepa u vidu kobasica i vina, kažu nam kako su ih se dosad već itekako najeli.
– Skupa smo dali 100 litara krvi, a pojeli 200 metara kobasica – kaže nam dobro raspoloženi Kruno Botko.
Iako je brojka od 100 darivanja krvi impozantna i za svaku pohvalu, za njega ona i nije razlog zašto to radi.
– Uvijek se čovjek i psihički i fizički osjeća bolje i zadovoljnije. Davat ću koliko ću moći, s godinama se smanjuje dozvoljen broj davanja godišnje, ali mi ne dajemo krv zbog podataka i brojke – zaključuje on.
