Pred točno godinu dana pisali smo o gimnazijalcima “zaraženima” kemijom. Tada je njih petero postiglo velik uspjeh plasmanom na državno natjecanje. Nova školska godina koprivničkoj Gimnaziji donijela je još bolje rezultate, a tim od pet zaljubljenika u kemiju se pojačao pa će ove godine ukupno osam učenika braniti boje škole na državnom natjecanju u Puli.
Perjanice Gimnazije u kemiji lani su bili Karlo List, Josip Mikulić, Ana Vondraček i Alegra Hammoud, a ove su im se godine pridružili Jakov Jurić, Leo Bradić, Roko Sinjeri i Jana Salajec.
Profesorice kemije u ulozi mentorica i ovaj su put Sanja Mikulić, Mišela Lokotar i Kristina Bukvić.
– Ove godine smo imali prijavljenu kategoriju samostalnih istraživačkih radova tako da smo se prvi put okušali, a Ana i Roko rasturili. Nekoliko mjeseci smo se bavili istraživanjem i to sve stavili u jedan tekst koji je prepoznat od strane povjerenstva. Njih dvoje su se osim toga i super pokazali na natjecanju, a ostali učenici su potvrdili da su i dalje “doma” u kemiji – pojasnila je profesorica Bukvić.
U kratkim crtama Roko nam je pojasnio čime se bavio ove školske godine. Njegova tema bila je kinetika raspada amonijeva željezova citrata, a ideja da se njome bavi sinula mu je tijekom ljeta.
– Jednostavno mi je palo na pamet uzeti tu temu, jer spoj nije poznat ni ispitan u znanstvenoj sferi pa sam želio dati svoj doprinos. Počeli smo od same sinteze spoja što je bilo dosta zahtjevno jer se radi s otrovnim kemikalijama kojima mi ne možemo raditi u školi, jer nemamo digestor pa smo morali improvizirati s aparaturom. Nakon toga smo ispitivali njegovu prirodu raspada i utjecaja različitih temperatura pri njegovom raspadu – objasnio nam je Roko.
Ana je pak provjeravala vjerodostojnost i učinkovitost Winklerove metode u učioničkim uvjetima.
– Bila sam na ljetnoj školi kemije u Klinča selu, gdje nam je jedan student predstavio tu metodu, ali do završetka predavanja nismo došli do pravog zaključka. To je, inače, metoda kojom se određuje masena koncentracija kisika u uzroku vode i tamo nismo dobili konačan dobar rezultat i jako me zanimalo bih li ja to mogla izvesti u uvjetima učionice, jer je i cilj istraživačkog rada da to izvedeš u uvjetima u kojima se nalaziš. Probala sam na različitim uzorcima vode odrediti hoće li ta metoda biti učinkovita, hoćemo li u usporedbi s profesionalnim uređajem oksimetrom dobiti iste rezultate kao i s Winklerovom metodom. Trebalo je dosta vremena da tu metodu usavršimo jer svaki izvor o njoj govori da se treba dodati drugačija tvar. Provodile smo sate i sate da to krene, bilo je uspona i padova, ali bili smo uporni, trajalo je sve skupa četiri mjeseca i na kraju uspjeli – ispričala je Ana.
Zadovoljne su i ponosne mentorice.
– Sati i sati su se isplatili. Odlasci na teren nakon nastave, na Šodericu, Dravu, potok, skupljanje uzoraka, blatnjave noge, hodanje u papučama po školi – šali se Bukvić.
U odnosu na druge škole laboratorij Gimnazije Fran Galović solidno je opremljen, ali naglašavaju da bi situacija uvijek mogla biti bolja. Oko nekih uređaja se snalaze na razne načine, primjerice nedavno su oksimetar posudili s gradskog pročistača od Koprivničkih voda.
– U usporedbi sa susjednim školama našega kalibra fali nam digestor, stroj, odnosno ormar koji služi za sprječavanje kontakta sa štetnim tvarima, plinovima. To je glavna stvar kojeg bi svaki osnovni laboratorij trebao imati, pogotovo za učenike ovakvog kalibra koji vole dodatno raditi. Bili bismo presretni kad bi nam ga netko nabavio, bilo iz privatnog ili javnog sektora. Neke naznake da bi se mogao nabaviti postoje, ali od dobre volje do realizacije je daleki put – poručio je Josip.
Mentorice su na kraju dodale kako je brojka učenika koji vole kemiju u porastu, a u budućnosti očekuju da će ih biti još i više pa će se ulaganje u opremu za kemijski laboratorij svim zainteresiranim ulagačima itekako isplatiti.
