Proljetni i uskrsni motivi zavladali su domom samouke umjetnice Ljiljane Šartaj (57). Oslikane pisanice i boce s kojih se smješkaju zečići, pilići, gnijezda i razni proljetni cvjetići, keramička jaja ukrašena salvetnom tehnikom, ćupovi, tanjuri, slike… kada ugledate njezine radove, uživa vaša duša i oči.

– Pisanica simbolizira novi život, a ja ih ukrašavam kako bi bile što ljepše, jer ih u blagdansko vrijeme razmjenjujem s dragim, voljenim osobama – kazala je na početku.

Poljanec, naselje do Ludbrega, ova svestrana dama napustila je kao malena preselivši se u Cvetkovec. Iako je u svome radnom vijeku vezana za Ludbreg, kojemu se uvijek radosno vraćala, nedavno je svoj mir pronašla u Vinogradima Ludbreškim. Predio okružen šumama i pitomom prirodom, ispunjen tišinom, pokazao se, doista, idealnim mjestom za Ljiljanine hobije – gljivarstvo i umjetničko izražavanje.

Čitav život je, govori nam, usput nešto šarala, crtala, pjevušila kako bi razveselila prijateljice, susjede ili svoje uratke poklonila dragim ljudima. No…

– Zdravstvene poteškoće primorale su me na mirovanje, puno sam čitala, a mašta se rasplamsavala pa, tako, intenzivnije slikam unatrag dvije godine. Uz to i restauriram, ukrašavam boce, pišem stihove. Zaista uživam i s puno ljubavi stvaram – kaže nam.

Iako najviše voli raditi s akrilnim bojama, nažalost to iziskuje i prilično troškova, jer su boje dosta skupe. Unatoč tome, Ljiljana je ubrzo iznašla rješenje – svoje ideje prelila je na papir s jednom običnom olovkom!

– To je moj pribor: grafitna olovka, bijela olovka, HB olovka, sjenčalo i gumica – pokazuje nam.

Inspiraciju za crtanje pronalazi u ženama s kojima je, kaže, kroz život najviše bila okružena. Tako grafitnom i običnom olovkom stvara portrete žena u različitim emotivnim stanjima.

–  Nezaobilazni su i aktevi, jer želim poručiti da je prekrasno stvorenje, bila odjevena ili ne. Žena ima ljepotu i dobrotu. Svaka je vrijedna pažnje, iako smo nevjerojatno obezvrijeđene, izrugivane, podcjenjivane. Ona rađa, odgaja, održava kuću, dvorište, obitelj, ljubav, usmjeruje. Bez žene nema čovječanstva – otkrila nam je odakle joj naviru ideje za crteže.

Napominje da čovjek najprije mora voljeti sebe, da bi volio drugoga. S tim saznanjem osmislila je i uradak sa znakovitom simbolikom – djevojčicu koja šalje poruku ljubavi čitavom svijetu.

– Podloga je crna, jer je svijet manje-više negativan. Međutim, na kraju tunela je svjetlo, odnosno ona stoji na bjelini. U tami, lošem koje nas u životu zadesi, nadamo se boljem i  uza sve teškoće trebamo vidjeti izlaz – govori Ljiljana koja smatra da je temelj života ljubav, dobrota i poštovanje čovjeka, a s razapetim Isusom na križu vidi poveznicu.

– Život je satkan od uspona i padova, no treba znati nositi taj ‘kamen u cipeli’. Moja vjera je vjera u dobro – kazuje nam pokazujući slona kojeg je nacrtala u samim počecima likovnog izražavanja. On je simbol snage i sreće, ističe.

Osim što crta, restaurira stari namještaj, dekorira greblice za brašno, oslikala je staru tavicu, prazne flaše, staklenke ‘oživljava’ decoupage tehnikom dok keramičke tanjure i ćupove ‘vraća u život’ akrilnim bojama.

Prvu samostalnu izložbu svojih radova priređuje na Uskrsni ponedjeljak u domicilnom kraju, Rasinji. Osim slika, predstavit će i više od stotinu umjetničkih ostvarenja, ‘remek-djela’.

Ljiljana na kraju kaže da je Uskrs dokaz da se čovjek može izdići iz nedaća ako ga pokreće ljubav.

– Život je putovanje, a uskrsnuće prilika za novi dan i novi uzlet – napominje zanimljiva umjetnica koja je uzela olovku i kist u ruke, izabrala boje i iscrtala svoj put, zahvalna na daru koji ima.